Nema traktora i pješaka, ali je ograničenje brutalno: Imamo najsporiju brzu cestu u Europi!

Most koji je spojio Hrvatsku postao je simbol jedinstvne Hrvatske, ali vozači sve glasnije govore o cesti koja do njega i od njega vodi. Sudeći prema sve glasnijim komentarima vozača, brza cesta je samo po imenu, kolone iza kamiona i dvostruka puna crta koju neki ne mogu odoljeti prijeći.

Kad je Pelješki most otvoren, slavilo se s pravom. Most i pristupne ceste otvoreni su za promet 26. srpnja 2022., a izgradnja je stajala 420,3 milijuna eura. Neum i granične gužve preko noći su postali prošlost za većinu putnika prema jugu. No nekoliko sezona kasnije, sve je više vozača koji o pelješkoj dionici govore s mnogo manje oduševljenja nego na dan otvorenja.

Jedna traka, puna crta i šleper ispred vas

Problem je jednostavan i vidljiv svakome tko je ljeti (i ne samo ljeti) krenuo prema Dubrovniku. Cesta kroz Pelješac formalno nosi oznaku brze ceste, ali po profilu je dvotračna, jedna traka u svakom smjeru. Prometni stručnjak Stanko Smodlaka još je 2022. upozorio da bi otvaranje četiri trake na samom mostu bilo besmisleno kada su deseci kilometara pristupnih cesta izgrađeni u profilu ‘1 plus 1’.

A to znači da, kad se pred vama nađe teretno vozilo, legalne mogućnosti za pretjecanje praktički nema. Na toj dionici pretjecanje je zakonom strogo zabranjeno i na velikom dijelu iscrtana je dvostruka puna linija.  Još dok se most gradio, vozači su predviđali da će se u ljetnim mjesecima bez obzira na most čekati na cestama jer će sve pristupne ceste biti tek dvotračne, a na dvotračnoj cesti opet će teško biti obilaziti one koji usporavaju promet.

Ograničenje koje je trebalo biti privremeno

Dodatnu frustraciju izaziva brzina. Opće ograničenje na brzim cestama u Hrvatskoj je 110 km/h, no na Pelješcu se vozi znatno sporije. Pri otvorenju je objašnjeno da će na pristupnim cestama ograničenje brzine najvećim dijelom biti 90 kilometara na sat, iako je za sad dijelom smanjeno na 80, i to kao mjera predostrožnosti, jer je iskustvo Hrvatskih cesta pokazalo da na novootvorenim dionicama brzih cesta postoji povećana mogućnost prometnih nesreća.

Kad se tome doda kamion koji se penje usponom, prosječna brzina kolone pada daleko ispod onoga što bi se od brze ceste očekivalo.

Što kažu vozači

Na forumima i u komentarima ispod članaka ton je sve oštriji. Na SkyscraperCityju jedan korisnik pita zašto se na ravnoj i preglednoj brzoj cesti ne bi smjelo voziti barem 90 km/h ako je po nekoj običnoj cesti s traktorima i poljskim priključcima dozvoljeno 80 ili 90. Drugi se čudi vozačici koja je, kako piše, starom cestom vozila brže nego novom, koju je opisao kao space shuttle za staru.

Najopasnija posljedica nestrpljenja vidi se na snimkama. Index je objavio video vozača BMW-a koji se, unatoč punoj liniji, ubacio u suprotnu traku i preko (dvostruke) pune crte pretekao automobil u koloni, a zatim to ponovio.

Zakon kaže: kamion se mora skloniti

Pravila za ovakve situacije postoje. MUP podsjeća da se vozilo koje se kreće sporije od dopuštene brzine, kada se iza njega nakupi kolona koja ga ne može sigurno preteći, mora na prvom pogodnom mjestu isključiti iz prometa i propustiti kolonu vozila iza sebe. Problem je što na dijelu pelješke trase takvih mjesta jednostavno nema dovoljno, a zaustavni trak služi isključivo za nuždu. A ni vozači kamiona nemaju taj običaj.

Stručnjaci podijeljeni

O regulaciji prometa na mostu i pristupnicama stručnjaci se spore od prvog dana. Željko Marušić predlagao je da se otvore obje trake u svakom smjeru, uz ograničenje na 60 km/h i zabranu pretjecanja za vozila mase veće od 7,5 tona, te nadzor radarskim kamerama. Smodlaka se tome usprotivio, tvrdeći da nema tehničkog ni sigurnosnog razloga ograničavati brzinu na 60 km/h.

Jedno je sigurno: dok se trasa ne proširi ili ne dobije trake za pretjecanje, Pelješac će ljeti ostati mjesto gdje se brza cesta pretvara u kolonu, a strpljenje vozača u najvažniju sigurnosnu mjeru.