PLAVI ANĐEO Predsjednik Milanović na Pantovčaku odlikovao veteranku Tigrova s Pelješca
Dora Lozica
6. studenoga 2026.
Veteranki „Tigrova” iz Kućišta na Pelješcu uručen je Red hrvatskog pletera. Na svečanosti na Pantovčaku susrela je suborce s kojima je dijelila najteže ratne trenutke, a posebno ju je dirnula predsjednikova isprika zbog priznanja koja su trebala stići mnogo ranije.
Sanja Šale, veteranka 1. gardijske brigade Tigrovi, inače iz iz Kućišta na Pelješcu, među odlikovanima je kojima je predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u ponedjeljak, 2. studenoga 2026., uručio državna odlikovanja u Uredu predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku.
Šale je odlikovana Redom hrvatskog pletera, za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Priznanje joj je uručeno na svečanom prijemu za pripadnike Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi, uoči obljetnice ustrojavanja brigade i njezine sljednice, 1. mehanizirane bojne Tigrovi, koja se obilježava 5. studenoga.
Odlikovanja su uručena 82 pripadnika Udruge. Bila je to prigoda za priznanje ratnih zasluga, ali i susret ljudi čije je živote povezalo ratište, obrana domovine i gubitak suboraca, prijatelja, iskustva koja se ne zaboravljaju. Dodijeljeni su Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin, Red bana Jelačića za zasluge u zapovijedanju i ustroju postrojbi, Red hrvatskog križa za teško ranjavanje, Red hrvatskog trolista za ratne zasluge te Red hrvatskog pletera. Uručene su i Spomenice domovinskog rata i Spomenica domovinske zahvalnosti. Dio priznanja dodijeljen je posmrtno.
Uz odlikovane veterane, na svečanosti su bili načelnik Glavnog stožera general-pukovnik Tihomir Kundid, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Blaž Beretin, zapovjednik Gardijske mehanizirane brigade brigadni general Mirko Stošić, predsjednik Povjerenstva za vojna odlikovanja i priznanja umirovljeni general-bojnik Josip Stojković te predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi” Darko Katuša. U ime odlikovanih obratio se Vencel Čuljak.
Milanović je veteranima zahvalio na doprinosu slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj te se ispričao što priznanja za zasluge iz njihove mladosti dobivaju tek sada. Poručio je da se propuste nastoji ispraviti i iskazao poštovanje prema onome što su dali za domovinu.
Upravo su te riječi posebno odjeknule u uhu našeg Plavog anđela, kako su suborci nazivali Sanju Šale. U osvrtu na svečanost opisala je dan ispunjen ponosom, dubokim emocijama i osjećajem povijesne pravde. Najemotivniji dio njezina zapisa posvećen je suborcima, onima koje je ponovno susrela i onima kojih više nema.
„Bilo je nevjerojatno i dirljivo vidjeti na jednom mjestu stvarne heroje Domovinskog rata, ljude s kojima sam dijelila najteže i najsvjetlije trenutke. Ovo odlikovanje nije samo orden na prsima, ono je vječni spomen na našu mladost, našu žrtvu i sve one koji danas nisu s nama”, poručila je Šale napominjući da priznanje nosi i odgovornost prema budućnosti.
„Ovaj Orden je i obveza da i dalje radimo na dobrobiti Republike Hrvatske i svih njenih građana”, poručila je, zaključivši riječima „Za Hrvatsku kao Tigar”.
Sanja Šale rođena 1971. u Kućištu, a u obranu Hrvatske uključila se kao dvadesetogodišnja studentica. Umirovljena je pripadnica Tigrova i hrvatska ratna vojna invalitkinja. Prije uniforme bila je mlada studentica i sportašica. Prisjetila se vremena kada su svakodnevicu njezina inače malog i mirnog naselja uz more počele trajno mijenjati noćne straže, zamračenja i vijesti s ratišta. U Kućište su dolazile izbjeglice iz Konavala i Primorja, a njezin otac, pomorski časnik za vezu, uspostavio je kućnu radiostanicu preko koje su pratili što se događa na ratištu. Rat je postupno postajao njihova svakodnevica, a za Sanju tema koja će je zauvijek pratiti.
Nakon rata ostala je u vojnoj službi, a umirovljena je jedanaest godina nakon pridruživanja postrojbi. Život je nastavila u Kućištu gdje i danas živi te sudjeluje u brojnim društvenim, sportskim i zabavnim događajima mjesta i čitavog poluotoka.
O onome što je 90-ih proživjela pisala je u „Prašinarskim pričama”, potpisujući se kao umirovljena pripadnica 1. pješačke bojne Tigrova. U tim zapisima ima pogibija i teških prizora, ali i vojničkog humora, prijateljstva i snalaženja u uvjetima koje je teško zamisliti iz mirnodopske svakodnevice. U sjećanju na Oluju opisala je noćni polazak iz Ogulina 3. kolovoza 1995., prema Glibodolu, Ličkoj Jesenici, Saborskom i Plitvicama. Njezini zapisi čuvaju osobnu impresiju na ratna zbivanja, koga je sve susrela i što joj je ostalo u pamćenju.
Trag njezine ratne svakodnevice nalazi se i u knjizi „Hrvatskoj s ljubavlju”. Uz fotografiju iz 1993. objavljeno je njezino pismo zahvale za vuneni džemper, kapu i rukavice koje je dobila u Generalskom Stolu i godinama čuvala kao uspomenu na pomoć i ljudsku toplinu u mračnim trenucima.
Sanja je sudjelovala i u jednom od najupečatljivijih događaja rodnog zavičaja u recentnoj povijesti. Na otvaranju Pelješkog mosta 26. srpnja 2022. bila je među četrdesetak veterana koji su most prešli motociklima kao jedina žena, „Peliška“ i pripadnica Tigrova.
Draga Sanja, čestitamo na Ordenu i hvala vam na svemu!
Foto: Ured predsjednika RH Zorana Milanovića
