Danas je dan sjećanja na sve preminule, znate li zašto se na počivališta nose baš krizanteme

Dušni dan ili Spomen svih vjernih pokojnika osobnijeg je karaktera od Svih svetih. Danas se prisjećamo svojih preminulih bližnjih i molimo za njihove duše. 

Iako Dušni dan mnoge podsjeća na bol zbog gubitka voljenih osoba, istovremeno donosi utjehu kroz vjeru, molitvu i uspomene. To je dan kada se posebno prisjećamo vrijednosti zajedničkih trenutaka i ljudi koji su svojim životom obogatili naš.

Svaka upaljena svijeća, molitva i posjet grobu mali su znak pažnje i ljubavi prema onima kojih više nema. Dušni dan tako nas podsjeća da sjećanje na najmilije ne prestaje njihovim odlaskom, već nastavlja živjeti u srcima onih koji ih pamte.

Premda je 1. studenoga liturgijski blagdan posvećen svetima, upravo se toga dana u Hrvatskoj tradicionalno odlazi na groblja, uređuju se grobovi, pale svijeće i polaže cvijeće. Budući da je blagdan Svih svetih neradni dan, a obitelji često dolaze iz različitih krajeva, taj je datum postao glavna prilika za zajednički odlazak na groblje i iskazivanje poštovanja pokojnicima. 

Dušni dan se razvio nešto kasnije od blagdana Svih svetih zahvaljujući opatu Odilu iz Clunyja koji je u Francuskoj oko 998. godine uveo običaj spomena na preminule članove svoje redovničke zajednice. Zaslugom tog benediktinaca, taj se običaj proširio u svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.

Dušni dan izraz je nade i vjere u zagrobni život. Za kršćane, koji svoju smrt sjedinjuju s Kristovom smrću, “smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni život”.

O kultu duše u kulturnoj baštini Hrvata, među ostalim, svjedoče molitve za duše u čistilištu te ‘dušice’ — svjećice koje se pale na taj dan.

Grobovi se tradicionalno kite krizantemama koje u našim krajevima cvatu u studenom i zaštitno su cvijeće tog mjeseca. U našoj kulturi, krizantema predstavlja život, smrt i žaljenje, ali i veliku snagu koja je potrebna kako bismo preboljeli gubitak voljenje osobe.

Taj je cvijet sa zagrobnim životom povezan još od antike. Stari Grci su vjerovali da ih štiti od zlih duhova pa su ih postavljali na grobove svojih najmilijih.

U katoličkom svijetu se tradicija polaganja krizantema na grobove voljenih proširila 1919. iz Francuske kada je na prvu godišnjicu Dana primirja u Prvom svjetskom ratu tadašnji predsjednik Raymond Poincare naredio da se položi cvijeće na grobove preminulih u ratu.

Kako su krizanteme u to vrijeme bile jedne od rijetkih cvjetova u cvatu, poslužili su se s 30.000 krizantema.