
Otišao je Mišo, legenda koju je voljela cijela Hrvatska
U 85. godini života preminuo je Mate Mišo Kovač, jedan od najpopularnijih i najvoljenijih hrvatskih pjevača, čije su pjesme desetljećima obilježavale živote generacija. Vijest o njegovoj smrti objavili su hrvatski nacionalni mediji, a potvrđena je i iz izvora bliskih legendarnom glazbeniku.
Mišo Kovač iza sebe je ostavio karijeru kakvu je malo tko ostvario na ovim prostorima. Tijekom gotovo šest desetljeća glazbenog djelovanja prodao je više od 20 milijuna nosača zvuka, a njegove pjesme postale su neizostavan dio hrvatske glazbene baštine.
Od Šibenika do glazbene legende
Mate Mišo Kovač rođen je 16. srpnja 1941. godine u Šibeniku. Prije nego što je postao profesionalni pjevač, školovao se za tapetara, a u mladosti je sanjao i o nogometnoj karijeri. Bio je veliki navijač Hajduka i jedno je vrijeme branio za juniorsku momčad Šibenika.
Njegov glazbeni put počeo je još u mladosti. Godine 1961. na natjecanju „Prvi glas Šibenika“ podijelio je prvo mjesto s Mirkom Vukšićem, a ubrzo je uslijedio i odlazak u Zagreb, gdje je započeo profesionalnu glazbenu karijeru.
Godine 1964. potpisao je ugovor s diskografskom kućom Jugoton, a prvi značajniji uspjeh ostvario je pjesmom „Ne mogu prestati da te volim“, prepjevom hita Raya Charlesa.
Veliki proboj dogodio se 1969. godine s pjesmom „Više se nećeš vratiti“, nakon čega je njegova popularnost nezaustavljivo rasla. Pobjeda na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom „Proplakat će zora“ dodatno ga je učvrstila na samom vrhu tadašnje glazbene scene.
Pjesme koje su postale dio hrvatske glazbene povijesti
Tijekom karijere Mišo Kovač otpjevao je brojne pjesme koje su postale bezvremenski hitovi. Među njima su „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Dalmacija u mom oku“, „Ti si pjesma moje duše“, „Svi pjevaju, ja ne čujem“, „Poljubi zemlju“ i „Ja ne mogu drugo nego da je ljubim“.
Njegovi nastupi bili su posebni po nevjerojatnoj povezanosti s publikom. Dovoljno je bilo da podigne ruke, a tisuće ljudi pjevale bi njegove pjesme uglas. Upravo su brkovi, naočale, karakterističan glas i emotivna interpretacija postali njegov prepoznatljiv zaštitni znak.
Bio je i jedan od najvećih simbola Dalmacije i Hajduka, a njegove pjesme redovito su se pjevale na Poljudu i diljem Hrvatske.
Za izniman doprinos hrvatskoj glazbi 2012. godine dobio je Porina za životno djelo.
Obiteljske tragedije i teške životne godine
Mišin život nisu obilježili samo veliki glazbeni uspjesi. Prošao je i kroz iznimno teška osobna razdoblja. Najveća tragedija dogodila se 1992. godine, kada je izgubio sina Edija, koji je imao samo 16 godina. Njegova smrt ostavila je dubok trag na pjevaču, koji je nakon toga prolazio kroz teške životne trenutke.
U tom razdoblju izgubio je i majku te mlađeg brata, a suočio se i s depresijom. Unatoč svemu, uspio se vratiti glazbi i ponovno pronaći put do svoje publike.
Veliku podršku tijekom kasnijih godina pružala mu je supruga Lidija Pintarić, s kojom je bio u braku od 2002. godine, kao i kći Ivana Kovač, koja je također krenula glazbenim putem.
Njegov posljednji veliki koncert održan je 2022. godine na Starom placu u Splitu, gdje se okupilo više od 25 tisuća ljudi. Bio je to još jedan dokaz koliko je Mišo značio svojoj publici.
Odlaskom Miša Kovača hrvatska glazba izgubila je jednog od svojih najvećih predstavnika. Iza njega ostaju pjesme koje će se još dugo pjevati, ali i uspomena na čovjeka čije je ime postalo sinonim za dalmatinsku pjesmu, emociju i neponovljivu povezanost s publikom.


