Želite počastiti ekipu domaćom janjetinom: Je li došao kraj kupovini kakvu smo do sada prakticirali

Predsjednik Regionalne udruge kozara i ovčara RUKA Krunoslav Čičko upozorio je da mali uzgajivači ovaca i koza teško mogu zakonito prodati meso jer u mnogim sredinama nema dostupnog uslužnog klanja.

U osvrtu koji je objavio portal Lika Club, Čičko objašnjava zašto kupnja janjeta ili jareta kod poznatog uzgajivača na selu nije tako jednostavna kako se čini. Kupac zna domaćina, vidio je stado i dogovorio cijenu. Ipak, ako je životinja zaklana na gospodarstvu za vlastite potrebe, meso je namijenjeno samo uzgajivačevu kućanstvu. “Vaš nedjeljni ručak ne ulazi u njegove vlastite potrebe, koliko god se dobro poznavali”, piše Čičko.

Takvo je klanje ograničeno na ukupno deset ovaca i koza godišnje po objektu, a meso se ne smije prodavati. Za zakonitu prodaju, na gospodarstvu ili bilo gdje drugdje, životinja se mora zaklati u odobrenoj klaonici i proći veterinarski pregled.

Klaonica na popisu, ali bez slobodnog termina

Prema iskustvima udruge, upravo tu počinju problemi. Uzgajivač mora pronaći klaonicu koja prima ovce i koze, pristaje na malu količinu i ima slobodan termin, a zatim platiti prijevoz, klanje i povrat ohlađenog mesa. Popis klaonica Čičko uspoređuje s popisom restorana za gladnog čovjeka, jer je lijepo znati da postoje, ali treba provjeriti radi li kuhinja.

Uzgajivač može izgraditi i vlastitu klaonicu, no malo gospodarstvo, kako navodi, teško može financirati cijeli pogon samo da bi susjed zakonito kupio domaću jaretinu.

Kritizirao je i ministra, koji je po njegovim riječima odlučio biti veći katolik od pape i postavlja zahtjeve kojih se ne bi posramile ni mnogo bogatije države, dok mali uzgajivači nemaju uvjete da ih ispune. “Propis smo dobili. Za ostalo se, valjda, treba snaći”, poručio je.

Udruga zato traži dostupno uslužno klanje, zajednička rješenja te jasne i izvedive uvjete za male objekte i prodaju cijelih ohlađenih trupova, uz pregled, hlađenje, sljedivost i uredno zbrinjavanje ostataka. Čičko smatra da bi nadzor trebao pratiti meso cijelim putem, do mesnice, trgovine i restorana. “Ako na jelovniku piše ‘domaće’, trebalo bi se moći ustanoviti i kod koga je to doma”, napisao je.

Kupci, ističe, s pravom žele domaću hranu, ali za nju mora ostati netko tko će nahraniti stado i uspjeti prodati ono što je uzgojio. U protivnom će se, kako upozorava, jednog dana uz uvoznu janjetinu posluživati priča o tome kako je Hrvatska nekad imala svoju.