Kad bi nam ugasili navigaciju, bismo li uopće znali pronaći ulice Mrtvog zvona i Plovanih skalina?

Sjedimo uz jutarnju kavu, grad se tek budi, a onda tišinu prekida dječji glasić i pitanje koje nas je istovremeno nasmijalo i natjeralo na razmišljanje:

„ĐE JE ULICA TOG MIHA PRATACA?“

Priznajemo, na prvu nam je bilo simpatično. Miho Pracat postao je Miho Pratac. Onda smo se zapitali nešto puno zanimljivije: kad bi nam netko sada rekao da se nađemo u nekoj od manje poznatih dubrovačkih ulica, bismo li je uopće znali pronaći bez mobitela?

Ne Stradun, ne Placa, ne neku od ulica kojima svakodnevno prolazimo. Nego baš onu čije ime rijetko čujemo, a možda smo ga na ploči vidjeli nebrojeno puta. Budimo iskreni – možda bismo se i mi morali malo pomučiti!

Vara, Prelazna, Puzljiva… Zvuči kao igra pogađanja!

Zamislite da vam netko samo kratko kaže: „Dođi u Ulicu Vara!“ Znate li kamo biste krenuli? Riječ je o ulici koja povezuje Široku ulicu s Ulicom Nikole Božidarevića.

A što ako vas netko čeka u Prelaznoj ulici, onoj koja povezuje Ulicu Nikole Božidarevića s Ulicom sv. Josipa? Biste li odmah znali put ili biste već nakon nekoliko koraka diskretno posegnuli za Google Mapsom?

A tek Stajeva, Bandureva i Restićeva ulica! Imena koja zvuče kao da ih Dubrovčani nose u malom prstu, ali koja bi mnogima od nas mogla zadati glavobolju kada bismo ih morali pronaći bez pomoći tehnologije.

I onda dolazimo do Puzljive ulice. E, tu bismo se već mogli zapitati je li nas netko poslao na pravu adresu ili nas malo zeza. Jer da ne poznajete Dubrovnik i njegove ulice odmalena, teško biste mogli pogoditi gdje vas točno vodi ovakav naziv.

Mrtvo zvono i Plovani skalini – kako biste ovo preveli turistu?

Ako su vam prethodni nazivi bili zanimljivi, pričekajte da dođemo do naših favorita: Mrtvog zvona i Plovanih skalina. Zamislite situaciju: turist vas zaustavi, pokaže na ulicu i pita kako se zove. Vi samouvjereno odgovorite: Mrtvo zvono! Slijedi logično pitanje: „Dead Bell?“

Dobro, to još nekako i ide. Ali što kada treba objasniti Plovane skaline? Pastor’s Stairs! Jer plovan je, po dubrovački, župnik. Možete li zamisliti izraz lica nekoga tko prvi put čuje da se u Dubrovniku može šetati uz Mrtvo zvono i penjati Plovanim skalinima? Zvuči kao početak neke mistične priče, a ne kao obična šetnja gradskim ulicama.

I baš zato su nam ti nazivi toliko zanimljivi. U njima ima nečega što se ne može izmisliti za potrebe turističke brošure – autentičnosti, lokalnog duha i jezika koji je preživio generacije.

Znamo li uopće grad u kojem živimo?

Dubrovnik često promatramo kroz ono što je svima poznato: Stradun, zidine, palače, trgove i razglednice koje obilaze svijet. No pravi karakter grada krije se i u njegovim manjim ulicama, skrivenim prolazima, neobičnim imenima i riječima koje možda više ne koristimo dovoljno često.

Iza tih naziva krije se dio identiteta grada. Dio Dubrovnika koji nećemo nužno pronaći u turističkom vodiču, ali koji vrijedi poznavati jednako kao njegove najpoznatije znamenitosti.

Možda nam upravo ovakve situacije trebaju biti mali podsjetnik da grad ne čine samo mjesta na koja svi dolaze, nego i ona za koja znaju tek rijetki.

Pitanje za sve Dubrovčane, posebno one koji misle da poznaju svaki kantun Grada: biste li bez mobitela znali pronaći Varu, Prelaznu, Puzljivu ili Plovane skaline?