UČINI NEŠTO! Koliko ćemo još dugo biti robovi taštine jednog čovjeka?

Sve ovo nad čim se Dinamovi navijači zgražaju moglo se nazrijeti još tamo 28. srpnja 2026., onoga ljetnog dana kada je u Maksimiru gostovao slabašni Thun i držao plave na konopcima sve do 67. minute, vodeći 2:0. Tada je kapetan Švicaraca Bürki nepromišljeno i šokantno dobio crveni karton i odjednom dao vjetar u leđa domaćinu, uslijedio je preokret i Dinamo je nekako prošao dalje.

Samo za podsjetnik: švicarski Thun je Dinamu u dvije utakmice zabio tri, norveški Viking pet, a nizozemski NEC Nijmegen u jednoj utakmici u Maksimiru četiri komada! Viking je na Uefinoj rang-listi na 152., NEC na 160., Thun na 238., a Dinamo na 53. mjestu.

Dinamu u Europskoj ligi slijede utakmice s Englezima (Sunderland), Nijemcima (Bayer Leverkusen) i Francuzima (Rennes)… ili – kako bi navijači zavapili, a Kovačeviću prostrujalo mislima: Ajme majko!

Zašto je Dinamo pao na tako niske grane da mora trtariti pred svakim iole ozbiljnijim suparnikom? Samo iz jednog, temeljnog razloga: Dinamo ne posjeduje trenera dostojnog svoje veličine, ugleda, renomea i – najvažnije – svoga raskošnog rostera. Dinamo pritom očito i ima ozbiljan upravljački problem jer onaj tko je Mariju Kovačeviću dao u ruke potencijal za Ligu prvaka i koji to svoje remek-djelo od prosudbe brani pod svaku cijenu – e, taj je tek u najmanju ruku – suspektnih sposobnosti.

Pojasnimo: pročulo se nedavno kako bi Boban možda (ali samo možda) u nekom kriznom trenutku i smijenio trenera Kovačevića, ali ne bi to nikako učinio preko noći, kako ne bi odao dojam naprasitog, neozbiljnog predsjednika, nego bi eventualno čekao stanku u prvenstvu, kako bi – opet eventualno – novom treneru dao priliku više vremena za upoznavanje, prilagodbu i uigravanje momčadi.

I, opet, ako je vjerodostojno – promašeno je! Jednako promašeno kao i prošloljetna odluka da Kovačević uopće dobije priliku u Dinamu. Na što bi se to eventualni novi trener Dinama trebao prilagođavati, koga upoznavati, za što bi mu trebalo vrijeme…? Pa upravo bi takva naprasna odluka o smjeni trenera i imala najjači odjek, bila bi u skladu s raspoloženjem navijača, istodobno ne i populistička, jer je naprosto nužna i neizbježna. Teško i spasonosna, s obzirom na to koji mudraci odlučuju, ali barem bi se nešto pokušalo.

Isto tako, smjenom Kovačevića, u kojoj zaista ne bi bilo ni trunke rizika, Boban bi iskazao predsjedničku odgovornost i odlučnost. E, sad dolazimo do ključne stvari, zbog koje se ta smjena sada neće dogoditi: naime, Boban bi smjenom svoga odabranika Kovačevića – priznao da je uprskao stvar, da je prošlog ljeta donio pogrešnu upravljačku stratešku odluku za Dinamo. A taština takvih monumentalnih razmjera još uvijek to nije u stanju podnijeti…

Parafrazirat ćemo onaj poznati južnoamerički vic: Znate li kako je stradao Argentinac? Pao je s vrha svoje taštine. Na pad “Argentinca” Bobana – ili na priznavanje vlastitog neuspjeha – još ćemo se načekati.

A do tada ćemo, kao i svaki Dinamov navijač, strepjeti, iščuđavati i pokušati prizvati sjećanje: kada su primjerice vrsni nogometaši, reprezentativci ili reprezentativni potencijali, poput Domingueza, McKenne, Valinčića, Pereza-Vinlöfa, Hoxhe, Mišića, Stojkovića, Oršića, Zajca… posljednji put odigrali ozbiljnu utakmicu za Dinamo i pobrali ovacije?

Pobijedili su Anderlecht? Da, uz pomoć vratnica i hobotnice Kotarskog, nakon što su cijelu utakmicu bili u mišjoj rupi. 5:0 protiv Kauno Žalgirisa? Zar je to ozbiljan, relevantan suparnik? 5:1 protiv osmoplasiranog Slavena Belupa u gostima…?

A gdje su i u kakvim su izdanjima najbolji Dinamovi igrači bili kada je bilo najpotrebnije, kada su očekivanja navijača i javnosti bila najveća; protiv Vikinga, Hapoela, Hajduka, Anderlechta i NEC-a? I opet: zbog čega za te podbačaje u Dinamu još nitko ne odgovara, zašto ih primjerice Boban nekim javnim obraćanjem barem pokuša objasniti? Zaboga, neka kaže zašto je u poluvremenu utakmice s NEC Nijmegenom pobjegao iz svečane lože!

Ili je njemu prihvatljivo da su plavi – ovakvi kilavi i disfunkcionalni – još u igri za prolaz u Europskoj ligi i da im Hajduk bježi samo tri boda? Ako je to optika kroz koju Boban i njegovi sljedbenici u klubu promatraju Dinamovu perspektivu, onda ne da nema razloga za smjenu Kovačevića, nego bi mu mogli i produžiti ugovor.

Barem bismo znali gdje smo i na čemu smo s Dinamom u eri vladajućeg, nedodirljivog Dinamovog proljeća: tamo gdje njihove ambicije i potencijali ne bi ni zahtijevale novi stadion od 35 tisuća mjesta. Dovoljan bi bio ovaj “bombončić” u Kranjčevićevoj od 11 tisuća, veličine tu negdje poput Osijekovog. Za slavljenje trofeja u HNL-u i plasmane u Konferencijsku ligu. Ova Europska im je očito prevelik zalogaj…

Foto: FAH