U SREDIŠTU SPLITSKOG KORTEA Donosimo snimke iz samog središta Torcidina kortea! Gdje su Hitler i Auschwitz?

Cijelo jutro pokušavam pronaći snimku na kojoj Torcida i tisuće navijača u korteu skandiraju „Auschwitz“ i „Hitler“ kako tvrde svi nacionalni mainstream mediji, pretražila sam sve huliganske grupe, stranice, pitala priličan broj poznanika koji su dio ultras scene, pitala Splićane koji bili u korteu ili su ga pratili s prozora i balkona, uostalom, bila sam jučer u Splitu – takva snimka ne postoji.

Koliko je moguće da se to dogodilo, a da događaj 2026. godine, kad doslovno svako dijete ima mobitel u džepu, nitko nije snimio?

Hajduk je sinoć sjajnom igrom srušio Ajax, čak je i Ajaxov igrač Youri Baas priznao je da je Hajduk bio fizički dominantniji, bolje postavljen i odlučniji u duelima. Njegova izjava koja završava riječima „Pregazili su nas” savršeno točno opisuje utakmicu. Nevjerojatan sportski uspjeh pred dupkom punim Poljudom prilično su uspješno zasjenili mainstream mediji ili Torcida, zavisi iz koje perspektive gledate.

Jer zašto pisati o izvanrednoj igri Hajduka, odličnom poslu trenera i sportskog direktora, velikom iskoraku za najveći hrvatski klub u zadnjih dvadesetak godina i svemu onome pozitivnome što je udruga Naš Hajduk napravila, nakon više od desetljeća patnje, kako su i obećali te (davne) 2011. godine kad su se osnovali?

Jer zašto pisati o uspjesima Hajduka kad već u fokus javnosti mogu staviti sudar navijačke subkulture, političke ideologije, povijesne traume, prikupljanje jeftinih političkih poena i upitni medijski način izvještavanja? Pa ‘ajmo malo o tome.

Sukob na splitskoj rivi, noževi i bokseri za uspomenu

Kako je potvrdila policija, skupina gostujućih navijača Ajaxa u Split je stigla dan ranije, do zuba naoružana noževima, teleskopskim palicama, bokserima i kamenjem. Svakome tko iole prati ultras scenu, jasno je da njihov dolazak nije bio motiviran isključivo praćenjem nogometne utakmice, već namjerom izazivanja sukoba.

Hrvatski su sociolozi među prvima u Europi proučavali nogometne navijače kao zasebnu subkulturu, još u 80-ima, mnogo prije nego što je navijaštvo postalo svakodnevna tema medijskih polemika. Među najvažnijima su Srđan Vrcan, Dražen Lalić i Benjamin Perasović, čija su istraživanja pokazala da se složeni fenomen navijačkih skupina ne može svesti isključivo na huliganizam, nasilje i policijske intervencije. Navijačke skupine imaju vlastite kodekse, simbole, oblike solidarnosti i teritorijalne pripadnosti, a ono u čemu se bez presedana svi sociolozi slažu jest činjenica da je cilj navijačke subkulture (ultrasi) uvijek i bez iznimke društveni bunt, otpor, blasfemija.

Drugim riječima, ultras scena, navijačke skupine i čitava subkultura imaju svoja pravila i obilježja kao i sve druge subkulture na svijetu. Neka od tih pravila i obilježja nisu društveno prihvatljiva „običnim“ ljudima ili „običnim“ navijačima, ali to je upravo i cilj. Nasilje je srž navijačke subkulture, ali za razliku od nekad, danas je to nasilje uređeno navijačkim Kodeksom i pravilima. Nekad su navijački neredi značili opasnost za slučajne prolaznike, ubojstva među pripadnicima skupina i demoliranje javnih prostora. Danas su takve scene u Hrvatskoj nemoguće, bez obzira na to što vas mediji uvjeravaju u suprotno.

Navijačke se tuče organiziraju uglavnom dalje od očiju javnosti. Bilo kakvo hladno oružje je strogo zabranjeno i u slučaju kršenja Kodeksa postoje sankcije. Sukobljavaju se na ruke, šakama, a ako se i dogodi okršaj, recimo, u središtu grada, prolaznici nisu ugroženi. Najbolji je primjer žena na splitskim Pujankama, koja prolazi držeći u rukama spizu i u čudu gleda, sad već kultnu, tuču između Torcide i BBB.

Prema toj logici, upotreba hladnog oružja mijenja karakter obračuna, a dolazak s noževima na rivu smatra se ozbiljnim kršenjem navijačkog Kodeksa. Više se ne radi o odmjeravanju snaga između suparničkih navijačkih skupina, radi se o potencijalno smrtonosnom nasilju ne samo za ultrase, već i prolaznike, po čemu su navijači Ajaxa itekako poznati, a Torcida nije.

Policija je u ovom slučaju prvo propustila spriječiti realnu opasnost i donošenje noževa na rivu, a onda je kao represivna sila kaznila Torcidu koja je reagirala na tu opasnost. Privedeno je 57 osoba i to većinom domaćih navijača, dok su mediji prenosili vijest o nedužnim i naivnim navijačima Ajaxa koji su stigli u Split uživati u suncu i utakmici, a boksere, palice i noževe su ponijeli slučajno, za uspomenu.

Naravno, policija radi svoj posao privođenjem sudionika. Niti jedan uhapšeni huligan neće se tome opirati, dapače, hvalit će se time jednom kad odsluži kaznu.

Hitler, Auschwitz i židovski identitet

Korteo (tal. corteo) organizirana je navijačka povorka, odnosno zajednički odlazak navijača ulicama grada prema stadionu, najčešće uz pjesmu, zastave, transparente i pirotehniku i to uoči neke važne utakmice. Video u nastavku snimila sam 25. kolovoza 2022. godine, simbolično u 19:11 minuta, tijekom kortea kojeg je Torcida organizirala uoči utakmice Hajduka protiv Villarreala u play-offu Konferencijske lige. Primijetit ćete da nema crnih majica, a razlog je banalan, ljeti su navijači Hajduka obučeni u bijele majice.

Kad sam vidjela objavu Torcide na službenoj FB stranici, u kojoj na zajednički korteo do Poljuda pozivaju sve navijače Hajduka, a ne samo članove navijačke skupine (ultrase, huligane), pretpostavila sam da organiziraju navijački performans u kojem će moći sudjelovati i šira navijačka masa koju u Hrvatskoj ima samo Hajduk.

Tako je i bilo, pjesme i skandiranja uz obaveznu pirotehniku okupile su na tisuće navijača Hajduka ulicama Splita u korteo koji smo svi mi, koji idemo na utakmice, vidjeli i doživjeli više puta. Ljeti smo obučeni u bijele majice, a zimi najčešće u crne, ali nije ni to pravilo, uočit ćete na videu u nastavku koji je snimljen jučer, 15. listopada 2026. Inače, videa jučerašnjeg kortea Splitom ustupio nam je navijač Hajduka iz Zagreba koji je došao na utakmicu.

Prije nekoliko godina korteo je bio događaj za cijeli Split, navijački dekor, hajdučko ludilo. Danas, uz pomoć medija i histerije ljevice, na korteo se gleda kao na Marš na Rim 1922.

Golf dvojka i lijes u Ajaxovim bojama nisu nova ideja navodno fašističke Torcide. To je hommage navijačkog performansa iz 1995. godine, kada su se Hajduk i Ajax susreli u četvrtfinalu Lige prvaka. Povijesna simbolika koja povezuje dvije generacije Torcide, razdvojene 31 godinom.

Pozabavit ćemo se i skandiranjem „Gazi, gazi, gazi Židove“. Naime, Ajaxovi navijači desetljećima koriste židovsku simboliku, Davidovu zvijezdu, izraelske zastave i naziv Superjoden (Superžidovi, Superjews), iako većina nema židovsko podrijetlo niti je židovske vjeroispovijesti.

Taj identitet nastajao je u povijesnom kontekstu Amsterdama i kao odgovor na antisemitske uvrede suparničkih navijača Rotterdama i Haaga. U navijačkoj subkulturi pa čak i u navijačkim krugovima, odavno je poznato da su navijači Ajaxa Superžidovi i tako se sami deklariraju, Davidova zvijezda uobičajena je koreografija na njihovim tribinama.

Istodobno je i sam predmet rasprava jer dio nizozemske javnosti smatra da takvo korištenje židovskog identiteta može dodatno poticati stereotipe i mržnju. Naravno, cilj Ajaxove navijačke skupine je uznemiriti javnost, društveni bunt i otpor, isto kao i svake druge, zato i jesu prigrlili židovstvo s kojim nemaju nikakve veze.

U tom smislu, Torcida nije skandirala „Ubij, Židove“ što bi se moglo protumačiti kao rasistički ispad vrijedan svake osude. Skandirali su „Gazi, Židove“, navijače Ajaxa, isto kao što skandiraju „Gazi, Purgere“ kad Hajduk igra protiv Dinama. Isto kao što Boysi skandiraju „Gazi, Tovare“ kad igraju protiv Hajduka i isto kao što smo, na lumbarajskom Turniru jematve, skandirali „Gazi, Postranu“ kad smo igrali protiv tog zaselka, nastavi niz.

Ipak razumjeti navijački kontekst ne znači opravdavati pozivanje na Hitlera ili Auschwitz, to je bitna razlika. Rasistički ispadi takve vrste nemaju opravdanje. I dok mediji izvještavaju o Torcidi koja slavi Hitlera i najzloglasniji konc logor u povijesti čovječanstva, pokušavam grčevito naći dokaze za to.

Priznat ćete, danas svatko ima mobitel i zaista je teško ne snimiti video takvog skandiranja, pogotovo kad se na Hitlera poziva korteo od nekoliko tisuća ljudi. Pregledala sam sve stranice i grupe, pitala i navijače i ultrase, pričala s ljudima koji su korteo gledali s prozora i balkona, pogledala svaki objavljeni video koji sam mogla naći… Nigdje nisam čula da Torcida i navijači Hajduka skandiraju Hilteru i Auswitzu, kako tvrde mediji.

Naravno, navijačka skupina nije ekipa iz samostana, nisu članovi filharmonije niti polaznici škole bontona. Tko od ultrasa očekuje salonske manire i političku korektnost ne poznaje njihovu prirodu. Postoje uzvici, pjesme i događaji koji ne mogu proći pod društveno prihvatljive, pogotovo ako su zabranjeni ili protuzakoniti. Cilj ultrasa upravo je te granice ispitati, rastegnuti, provocirati i nerijetko svjesno prekoračiti. Provokacija nije nuspojava navijačke supkulture, već jedan od njezinih temeljnih mehanizama. Neću tvrditi da unutar neke navijačke skupine nema pojedinaca koji će istupiti rastistički, to bi bilo naivno. No je li u Splitu zaista održan rastistički dernek ili obični navijački korteo?

Jasno mi je da ljudima koji ne poznaju navijačku subkulturu, pogotovo kad ih se duže vrijeme uvjerava da su utrlasi demoni najgore vrste, fašisti, nacisti, kriminalci i narkomani, video kortea izgleda kao državni udar. Međutim, to je ništa više od navijačkog dekora, a ako pomije poslušate o čemu Torcida pjeva, nećete čuti nikakve rasističke poklike niti je ideja kortea da se razbija, uništava i demolira. Dapače.

Foto: HNK Hajduk, Torcida, screenshots, navijačka stranica Hooligans, privatni album