
Lerovčica vodi djecu u đir po gradu ili kako se dubrovački govor čuva kroz društvenu igru
„Djeca su sadašnji i budući čuvari dubrovačkoga govora“, poručuje Izmira Brautović, svima poznata kao Mima, uoči predstavljanja društvene igre „Lerovčica – đir po Gradu“, koja će imati premijeru ove subote, 10. listopada, u 11 sati u Centru za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik u TUP-u u Gružu. Predstavljanje je dio programa Dječjeg tjedna, a uz igru bit će prilike učiti i ponavljati dubrovačke riječi – i za najmlađe i za one malo starije.
Iza „Lerovčice“ krije se priča koja nije nastala preko noći. Sve je počelo kazalištem, nastavilo se edukativnom knjižicom, a sada je dobilo i sasvim novu, drvenu formu – društvenu igru koja djecu vodi kroz Dubrovnik, njegove znamenitosti, tradiciju i govor.
OD IGROKAZA DO DRVENE IGRE
Kako nam govori Izmira Brautović, ideja za „Lerovčicu“ rodila se iz jednog kazališnog projekta.
„Imali smo Lerovčicu kao igrokaz prije dvije godine, kada je bio 40. rođendan Lera u Dubrovniku. Bili smo angažirani od Grada Dubrovnika, a u suradnji s vrtićem Mala kuća iz Mokošice i Osnovnom školom Marina Getaldića, s učiteljicom Snježanom Viteškić, napravili smo igrokaz. Igrao se u kazalištu dva dana i tako je došla ideja da se napravi knjižica, da se cijeli taj Lerov put kroz Grad oslika“, prisjeća se Mima.
No tu priča nije stala. Iz knjižice je nastala ideja za društvenu igru, a posebnost je upravo u tome što je igra izrađena u drvu.
„Igra je rađena u drvu i zasad će biti u jednom primjerku. Možda ćemo s vremenom tražiti sponzore da napravimo još dvije ili tri, jer je to skupa i vrlo zahtjevna izrada“, kaže Brautović.
Službeni podaci potvrđuju da je riječ o projektu Kulturno-obrazovne udruge „Govorimo dubrovački“. Tekst potpisuje Tajana Ivanković Martić, igru je izradila Jelena Feregja, dok su je osmislile Marijela Kunica, Tea Linares Hoyos i Tajana Ivanković Martić.
LERO ŠETA GRADOM, A DJECA UČE DUBROVAČKI
„Lerovčica“ nije zamišljena kao klasično učenje. Upravo suprotno – znanje dolazi kroz igru, slike, priču i šetnju Gradom.
Prema opisu projekta, edukativne knjige „Dubrovčica“ i „Lerovčica“ djeci približavaju Dubrovnik, njegove znamenitosti, tradiciju, običaje i kulturnu baštinu, a posebna je vrijednost korištenje dubrovačkoga govora.
„Cijela je priča vezana uz Grad i dubrovačke riječi. Lero prolazi kroz Grad, susreće se sa znamenitostima i sve je povezano s našim govorom“, objašnjava Mima.
U igri se tako pojavljuje put kroz Grad, polja sa slikama i zadacima, a djeca kroz igru upoznaju ono što možda svakodnevno prolaze, ali ne prepoznaju uvijek kao dio vlastite baštine.
I upravo je to, čini se, jedna od najvažnijih ideja cijelog projekta – ono što dijete upozna na zanimljiv i njemu blizak način, lakše će i zapamtiti.
„DUBROVAČKI SE UČI GOVOROM I UHOM“
Mimi je posebno važno što je u cijelu priču uključen dubrovački govor.
„Djeca su sadašnji i budući čuvari dubrovačkoga govora. Naravno, djeca iz Dubrovnika i okolice sigurno u svojim obiteljima čuju neke dubrovačke riječi. Međutim, u vrtićima i školama moraju govoriti standardnim jezikom i zato ih treba malo podsjetiti na ono što možda već imaju u uhu“, govori.
A onda dodaje rečenicu koja možda najbolje objašnjava zašto ovakvi projekti imaju smisla:
„Dubrovački se uči govorom i uhom. Ako se stalno ne govori, naravno da se izgubi.“
Dubrovački govor pritom nije samo lokalna posebnost koju treba sačuvati iz nostalgije. On je zaštićen kao nematerijalna kulturna baština, a istraživanja i projekti posvećeni njegovu očuvanju naglašavaju njegovu važnost za jezičnu i kulturnu baštinu Dubrovnika.
„To je ljubav prema svome Gradu, odnos prema kulturnoj baštini i prepoznavanje našeg identiteta kroz taj prelijepi dubrovački govor, kroz njegovu posebnu melodiju i akcente“, kaže Brautović.
MIMA VEĆ IDE PO ŠKOLAMA I VRTIĆIMA
„Lerovčica“ tako već ulazi među djecu.
Izmira Brautović već je gostovala u školama, a među potvrđenim susretima je i onaj u Osnovnoj školi Ivana Gundulića, gdje je učenicima drugih razreda predstavila „Lerovčicu“ i kroz druženje ih poticala da standardne hrvatske riječi pokušaju „prevesti“ na dubrovački govor.
Ideja je da se s djecom radi upravo tamo gdje se dubrovački govor može najbolje učiti – kroz razgovor, igru i slušanje.
„Već sam bila u dvije, tri škole i u suradnji sa školama dogovorila radionice na satu zavičajnog govora“, kaže Mima.
Grad Dubrovnik je u svojim dokumentima također naveo „Lerovčicu“ kao projekt udruge „Govorimo dubrovački“, s planom da se kroz stihove prati šetnja glavnog lika Lera ulicama Dubrovnika, uz slike koje se povezuju s dubrovačkim riječima i mali vodič. Projekt je namijenjen djeci od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.
„NIJE SAMO ZA DJECU – I VELIKI ĆE SE IMATI ČEMU NASMIJATI“
Iako je projekt prvenstveno namijenjen djeci, Mima kaže kako „Lerovčica“ lako zainteresira i odrasle.
„Kažu i veliki: ‘Ja bih sebi ovo doma!’“, govori kroz smijeh.
Na subotnjem predstavljanju upravo će zato biti prostora i za roditelje, bake, djedove, tete, prijatelje i sve one koji vole Dubrovnik i njegov govor. Službeno je događanje namijenjeno djeci od 5 do 13 godina, a nakon predstavljanja igre posjetitelji će moći ponoviti ili prvi put učiti dubrovačke riječi.
„Nije samo za dječicu nego i za mame, tate, tetke, bake, djedove, prijatelje, ljubitelje i štovatelje našega prelijepoga Grada i dubrovačkoga govora“, poziva Brautović.
JEDAN GRAD, JEDAN GOVOR I JEDNA VELIKA IGRA
„Lerovčica – đir po Gradu“ tako spaja nekoliko stvari koje se često pokušavaju djeci objasniti odvojeno – jezik, povijest, kulturnu baštinu, lokalni identitet i igru.
A upravo je igra možda najprirodniji način da djeca sve to prihvate.
„Čovjek uči dok je živ“, kaže Mima.
A u ovom slučaju učiti znači šetati Gradom, prepoznavati njegove znamenitosti, slušati riječi svojih nona i nonota, prisjećati se izraza koje možda sve rjeđe čujemo i – kroz igru – ponovno ih vraćati među najmlađe.
Podsjetimo, predstavljanje društvene igre „Lerovčica – đir po Gradu“ bit će u subotu, 10. listopada u 11 sati u Centru za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik, u TUP-u, Andrije Hebranga 95. Događanje je dio programa Dječjeg tjedna 2026., a sudjelovanje je besplatno. Jer ako se dubrovačke riječi trebaju sačuvati, možda nema boljeg mjesta za njihov novi život od dječje igre.




