Djeca danas odgovore na sve traže na Internetu, ali jedna stvar roditelje posebno treba zabrinuti

Problem nastaje kada djeci AI postane jedini alat

Umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevnom životu djece i mladih. Koriste je za školu, traženje informacija, pisanje zadaće, ali sve češće i za pitanja koja su nekada postavljali roditeljima, prijateljima, liječnicima ili psiholozima. Upravo zato, smatra psihologinja Sumeja Brković, odrasli ne bi trebali samo zabranjivati djeci korištenje novih tehnologija, nego ih učiti kako ih koristiti.

„Ja stvarno ne mislim da je umjetna inteligencija sama po sebi problem. Ona je alat i kao svaki alat može biti jako korisna, ali može biti i problematična ako je koristimo na pogrešan način. Ono što je meni zabrinjavajuće jest kada dijete dođe u situaciju da mu je umjetna inteligencija prvi i jedini izvor informacija, posebno kada se radi o stvarima koje su važne za njegovo zdravlje, emocije ili odnose s drugim ljudima“, kaže Brković.

Prema njezinim riječima, djeca danas odrastaju u svijetu u kojemu im je odgovor na gotovo svako pitanje udaljen tek nekoliko sekundi. Upravo zbog toga posebno je važno razvijati njihovu sposobnost razmišljanja, propitivanja i provjeravanja informacija.

„Djeca moraju naučiti da nije svaka informacija koju dobiju na internetu nužno točna i da nije dovoljno samo dobiti odgovor. Moramo ih učiti da razmišljaju, da postavljaju dodatna pitanja, da provjere ono što su pročitali i da znaju kada trebaju razgovarati s odraslom osobom. To je ono što je jako važno – da umjetna inteligencija ne postane zamjena za odnos s roditeljem, učiteljem, liječnikom ili psihologom“, naglašava psihologinja.

Kada internet postane mjesto za traženje odgovora o vlastitim osjećajima

Poseban problem, upozorava, nastaje kada djeca putem interneta počnu tražiti objašnjenja za vlastite emocionalne teškoće. Dijete koje je tužno, povučeno ili prolazi kroz težak period može vrlo brzo naići na sadržaje o depresiji, anksioznosti, ADHD-u ili drugim teškoćama i prepoznati se u njihovom opisu.

„Djeca danas jako brzo mogu doći do informacija i jako brzo mogu početi davati sama sebi neke dijagnoze. Pročitaju nekoliko simptoma, pronađu se u tome i kažu: ‘Ja imam to.’ Međutim, jedna stvar je prepoznati da ti nešto nije u redu, a sasvim druga stvar je sam sebi postaviti dijagnozu. Upravo tu odrasli moraju biti prisutni i pomoći djetetu da razumije što mu se događa“, kaže Brković.

Dodaje kako ne treba ismijavati dijete niti mu govoriti da „izmišlja“ samo zato što je svoje osjećaje pokušalo objasniti onime što je pronašlo na internetu.

„Ako dijete dođe i kaže da misli da ima neki problem, ja ne bih krenula od toga da mu kažem: ‘Ma nemaš ti ništa, to si pročitao na internetu.’ Treba ga saslušati. Možda ono ne zna pravilno imenovati ono što mu se događa, ali činjenica da nešto osjeća i da o tome govori nama je važna. To je prilika da vidimo što se zapravo događa i da mu pomognemo.“

Roditelji ne mogu djecu izolirati od tehnologije

Brković smatra da zabrane same po sebi neće riješiti problem. Djeca će živjeti u svijetu umjetne inteligencije i društvenih mreža, zbog čega je puno važnije da razviju odnos prema tehnologiji u kojemu znaju prepoznati njezine prednosti, ali i ograničenja.

„Mi ne možemo djecu odvojiti od svega toga i očekivati da će problem nestati. Tehnologija je dio njihovog života i bit će sve više. Ono što možemo napraviti jest razgovarati s njima, učiti ih kako koristiti te alate i, možda najvažnije, dati im do znanja da uvijek imaju nekoga kome se mogu obratiti. Dijete treba znati da ne mora odgovor na svako pitanje tražiti samo na internetu“, ističe Sumejja Brković.

U tome vidi jednu od važnijih roditeljskih uloga, ne kontrolirati svaki korak djeteta, nego izgraditi odnos u kojemu će dijete i dalje dolaziti roditelju kada mu nešto nije jasno, kada se uplaši ili kada primijeti da se s njim nešto događa.

„Nama je cilj da dijete zna da može doći i reći: ‘Ne znam što mi je’, ‘Ne osjećam se dobro’, ‘Nešto me muči.’ Ne moramo odmah imati odgovor na sve, ali moramo biti spremni sjesti s djetetom i zajedno tražiti rješenje. To je puno važnije od toga da mi kao roditelji uvijek imamo spreman odgovor.“

Za Brković, zato pitanje nije trebaju li djeca koristiti umjetnu inteligenciju, nego kako će je koristiti i hoće li uz nju i dalje imati stvarne ljude kojima vjeruju. Tehnologija zaista može dati informaciju, ali odnos, razumijevanje i osjećaj sigurnosti ipak se ne mogu zamijeniti jednostavnim upisivanjem pitanja u tražilicu.

Foto A1