Prije 36 godina gorjela je jugoslavenska zastava na Poljudu, Torcida prekinula utakmicu

Na današnji dan prije 36 godina utakmica Hajduka i beogradskog Partizana pretvorila se u jedan od najupečatljivijih incidenata na stadionima bivše države, stotine pripadnika Torcide ušle su na teren, igrači i klupa Partizana trčali su prema svlačionicama, utakmica je prekinuta, a jugoslavenska zastava skinuta je s jarbola, zapaljena i u plamenu ponovno podignuta.

Dogodilo se to tek nešto više od četiri mjeseca nakon nereda na Maksimiru 13. svibnja, kada utakmica Dinama i Crvene zvezde nije ni odigrana. Jugoslaviju su već potresale snažne političke i nacionalne napetosti, a događaji s nogometnih stadiona bili su odraz onoga što se događalo izvan njih.

Na Poljudu je toga dana, 26. rujna 1990. godine, bilo oko 10 tisuća gledatelja. Već od početka bilo je jasno da to neće biti obična prvenstvena utakmica. S tribina su bacane dimne bombe i pirotehnika, zbog čega je igra prekidana.

Atmosferu najbolje prenosi izvorna televizijska snimka i prepoznatljivi glas sportskog komentatora Borisa Mutića. Tijekom prijenosa, Mutić govori o Torcidi koja je na utakmicu pristigla iz praktički svih dijelova Hrvatske. Partizan je na travnjaku poveo i u drugom poluvremenu stigao do prednosti od 2:0. No rezultat je otpočetka utakmice bio nevažan.

U 73. minuti navijači sa sjevera krenuli su prema igralištu. Prema procjeni koju je Boris Mutić iznio u televizijskom prijenosu, u prostor igrališta uletjelo je između 500 i 800 navijača. Nastao je potpuni kaos. Igrači Partizana i članovi gostujuće klupe potrčali su prema svlačionicama pred navijačima koji su nadirali s tribine. Povukli su se i suci, dok su pojedini Hajdukovi igrači pokušavali smiriti navijače i vratiti ih s travnjaka. Partizanovih navijača toga dana na Poljudu nije bilo.

Bilo je jasno da nastavka susreta neće biti, a onda se dogodio trenutak koji će obilježiti čitavu utakmicu i desetljećima ostati jedna od najpoznatijih slika s Poljuda. Dio navijača prešao je preko travnjaka prema južnom dijelu stadiona i jarbolima. Nakon zahtjeva da se zastava skine, službena zastava SFR Jugoslavije spuštena je s jarbola, zapaljena i potom, dok je još gorjela, ponovno podignuta.

Stadionom su se čuli povici „Hrvatska, Hrvatska“, a prizor zapaljene zastave pratila je pjesma „A sad adio“, kojoj se pridružio i dio publike na ostalim tribinama. Povijesni i znanstveni izvori bilježe i skandiranje za hrvatsku ligu te hrvatske zastave među navijačima koji su se nalazili na terenu.

Prizor zastave koja gori visoko na poljudskom jarbolu postao je jedna od upečatljivih slika burne 1990. godine. Sve se događalo u vrijeme duboke političke krize u Jugoslaviji, malo nakon tzv. “balvan – revolucije”, nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj te u razdoblju sve žešćih prijepora oko budućnosti federacije. Događaj na Poljudu bio je otvoreni bunt i otpor protiv tadašnje Jugoslavije i velikosrpske politike.

Da upad na teren nije bio tek spontana reakcija izazvana Partizanovim vodstvom, poslije je otkrio i tadašnji predsjednik Torcide Stipe Valenta. Prema njegovu svjedočanstvu, prekid je bio unaprijed dogovoren bez obzira na rezultat utakmice, a sudionici su znali tko će obaviti pojedine dijelove akcije i na koji način.

Za Hajduk su uslijedile sportske sankcije, a utakmica je registrirana pobjedom Partizana. No rezultat je ubrzo postao tek sporedan podatak, Poljud je tog dana bio pozornica društvenih sukoba i raspada dotadašnjega poretka, događaj koji je nadilazio nogomet i nagovijestio skori raspad Jugoslavije.

Foto: screenshots/HRT  https://youtu.be/rFHZAleiN8k