Gotovo sto godina tradicije u rukama: Danijel je svoj zanat donio na dubrovačku pjacu

Danijel Antić je u Dubrovniku posljednje dvije godine, a od travnja ove godine na pjaci predstavlja dio onoga čime se bavi. Priča je, međutim, puno duža od njegova dolaska u Grad.

Na dubrovačkoj pjaci posljednjih se mjeseci može pronaći nešto što se ne viđa baš svaki dan. Među suvenirima, magnetima, lavandom i nakitom svoje je mjesto pronašao i jedan pomalo neobičan obrt – izrada predmeta od metala, zanat koji se u obitelji Danijela prenosi gotovo sto godina.

Zanat koji se prenosi generacijama

Rodom je iz Janjeva, a njegovi su se kasnije naselili u Kistanjama, gdje se obitelj počela baviti izradom različitih predmeta od metala. Danijel je uz taj posao odrastao.

„Još kao mali sam pomagao i učio. To je jednostavno bilo dio života“, govori nam dok objašnjava kako izgleda posao koji na prvi pogled možda djeluje jednostavnije nego što zapravo jest.

Od pijeska do gotovog predmeta

Proces izrade pokušava objasniti što jednostavnije. Najprije se napravi jednokratni kalup od pijeska, zatim se metal, ovisno o tome što se izrađuje, zagrijava i rastopi, izlije u kalup te nakon toga hladi.

No, iza tih nekoliko koraka krije se puno više.

Potrebni su preciznost, iskustvo, brzo reagiranje i dobro oko. Kod rada s visokim temperaturama nema puno prostora za pogrešku, a posebno treba paziti na vlagu jer zbog nje predmet može puknuti. Nije isto raditi s različitim vrstama metala. Aluminij i, primjerice, mesing ne ponašaju se isto i svaki materijal traži drugačiji pristup.

„Teorija bez prakse i praksa bez teorije ne idu. Moraš znati matematiku, fiziku, termodinamiku, kemiju, ali sve to moraš znati primijeniti i u praksi“, objašnjava Danijel.

U većim ljevaonicama posao je najčešće podijeljen među više ljudi, no iza svakog konačnog proizvoda stoji niz znanja i vještina.

Na pjaci nešto sasvim drugačije

Na njegovom štandu na dubrovačkoj pjaci mogu se pronaći manji i veći predmeti različitih motiva – od morskih motiva i grbova do mačeva i sakralnih predmeta. Prvu sezonu u Dubrovniku ocjenjuje uspješnom. Ipak, uspjeh ne mjeri samo kroz zaradu.

„Važno mi je da ljudi prepoznaju ono što radim, da ih zanima i da prihvate proizvod“, kaže.

A interesa, čini se, ne nedostaje. Njegov štand na pjaci prilično se razlikuje od uobičajene ponude koja se ondje može pronaći. Upravo zato privlači pažnju – riječ je o zanatu koji nije masovna proizvodnja, već ručni rad i tradicija koja se prenosi generacijama.

Od relikvijara do protokolarnih poklona

Poseban dio njegova posla čine sakralni predmeti. Izrađuje relikvijare, pokaznice i druge predmete za crkve diljem Hrvatske. U vlastitom domu, kaže, ima i nekoliko zanimljivih relikvija, a s crkvama surađuje na različitim poslovima.

S Dubrovnikom, pak, surađuje već dulje vrijeme. Kada je riječ o crkvama, suradnja se uglavnom odnosi na različite restauratorske aktivnosti, dok s Gradom Dubrovnikom surađuje i kroz izradu, odnosno nabavu protokolarnih darova.

„Dubrovnik je gostoljubiv grad“

O Dubrovniku govori s posebnom simpatijom. „Dubrovnik je gostoljubiv grad. To ga izdvaja od nekih drugih gradova u Hrvatskoj, ali i u svijetu“, kaže nam.

U vremenu kada se mnogi tradicionalni obrti gase, Danijel je svoj donio na dubrovačku pjacu.

A možda upravo takvi mali, pomalo drugačiji obrti daju tržnici ono što joj sve više nedostaje – priču.