KORČULA KAO UZOR: Kako je jedan otok riješio problem koji cijela županija tek sada rješava

Dubrovačko-neretvanska županija mogla bi uskoro dobiti mrežu defibrilatora na cijelom svom području. Korčula takav sustav već ima, a umirovljeni otočki liječnik dr. Ante Komparak zna kako ga pretvoriti u nešto što stvarno spašava živote.

Inicijativa je predstavljena na kolegiju župana Blaža Peza s gradonačelnicima i načelnicima. Analizu potreba izradio je dr. Pero Markunović iz Opće bolnice Dubrovnik, a cilj je odrediti lokacije na kojima bi uređaji bili dostupni građanima te osigurati njihovo redovito održavanje. Župan je pritom istaknuo kako Korčula s AVD uređajima već ima iskustva.

Priča stara 15 godina

Sve je počelo prije otprilike 15 godina, kada je internist i kardiolog prim. Davor Podbevšek osnovao udrugu Korčulansko-pelješko srce. Grad Korčula i okolna mjesta tada su kupili dvanaestak aparata, a laici su prošli edukaciju.

S vremenom je sustav pomalo zamro, pa se dr. Komparak uključio u njegovu obnovu. Uz pomoć Grada i prim. Podbevšeka uređaji su testirani, dobili su nove baterije, a volonteri novu edukaciju.

“Uvijek je lako skupiti novac i lako je kupiti aparate, ali te aparate potrebno je staviti u život na takav način da budu od koristi”, kaže Komparak.

Danas su defibrilatori na Korčuli evidentirani u mreži i postavljeni, među ostalim, u marini, na Plokati, u hotelu Korčula, trajektnoj luci Dominče, Žrnovu, Račišću i Pupnatu. Dispečeri hitne službe znaju gdje se nalaze, pa u slučaju srčanog zastoja mogu davati upute za osnovno održavanje života i odmah uputiti ljude na najbliži uređaj.

“Dok hitna dođe, čovjek je već mogao umrijeti”

Komparak naglašava da su aparati napravljeni upravo za laike i da se njima kupuje vrijeme do dolaska hitne pomoći.

“Osnovno održavanje života moraju svi znati. To nije teško. Najgora stvar je ne učiniti ništa. Sve što napravite je dobro”, poručuje.

Zato pozdravlja najavu županijske mreže, osobito zbog otoka i udaljenih mjesta.

“Nijedan aparat na ovom velikom i raštrkanom prostoru, na udaljenim mjestima, nije suvišan. Ali veliki je propust ako on nije dio našeg života i načina na koji pomažemo drugima”, zaključuje dr. Komparak.