TURNIR GODINE Koludrt brani titulu, ostalih sedam zaselaka napada

„Uzavrilo je…! Lito se ove godine ne primiče kraju i očito se nema namjeru maknu nindi, cukara po butigama ko u priči, gustirne su na rezervi tako da je upitna druga ruka.

Turnir jematve se inače pomno planira u ono malo mira između jematve bilega i crnega, da čejad stignu opra gumarice, izliči križa i posveti se ozbiljnijim stvarima. Ove godine je, međutim, suša poremetila i ti stoljećima pomno razrađeni lumbarajski kalendar.

Dokle daž već misecima uredno zaobilazi Lumbardu, jedna stvar ni ove godine neće – turnir jematve, memorijal Stipe Markovina Zec!“, napisali su na službenoj FB stranici iz Udruge mladih Lumbarda „Lumpar“, inače organizatori ovlašteni za realizaciju tradicionalnog turnira godine, daleko najboljeg na otoku Korčuli, a konkurencija nije mala!

I nema tu puno filozofije, ono što je u Dubrovniku Divlja liga ili Prvenstvo grada u Korčuli, u Lumbardi je Turnir jematve, osim što se, umjesto vaterpola, igra mali nogomet. To je dan kad se vade boje zaselka, kad se traže igrači koji balun nisu vidjeli od lani, a taktika se slaže pola sata prije utakmice. Izbornika je, kao i uvijek, više nego igrača, VAR je svatko tko stoji uz ogradu ili rub terena, a sucu se greške pamte najmanje do iduće jematve pa čak i kad su u pitanju službeni HNS futsal suci koji i ove godine stižu u goste.

Lumpari su ponovno sve pripremili bez greške (ufamo se), a ove je godine čak i ždrijeb imao međunarodni karakter. Kuglice su izvučene pod budnim okom brojnih posjetitelja, praktički u Nyonu (kafić Barcode), samo što UEFA još nije naučila toponime i geografska obilježja kako treba.

Ni ove godine kuglice nisu imale milosti.

Turnir u 18.30 sati otvaraju Uvala Račišće i Koludrt. Već prvi par donosi branitelje naslova Koludrt, prošlogodišnje prvake koji su pehar osvojili u finalnoj drami nakon penala. Dolaze s titulom na leđima, dolaze i s prošlogodišnjim najboljim igračem turnira. On je malodobni, a već legendarni vratar Mile Šestanović! Svi ostali dolaze s jasnim ciljem – oduzeti Koludrtu sve titule.

Prvu će priliku za to imati zeleni, ali ne ljubitelji prirode, već Račišćani, no kako i sami priznaju, ove su godine uvelike oslabljenog sastava. Nedostaje im, naime, njihov vječni playmaker Roko Lipanović koji gol može zabiti iz svih poza, ali ne može iz dalekih oceana. Nedostaje im, usput rečeno, i gotovo cijeli ostatak ekipe iz (ne)opravdanih razloga. Koludrt će tako pokušati ponoviti lepršavu tika-taka igru od prošle godine, na krilima mladih, izvornih talenata (splitski Šestanović, skoro pa splitski Jurjević, lumbarajski Rončević…), a na svima ostalima je da ih zaustave kako god mogu i znaju.

U 19 sati igraju Vela Postrana i Mala Glavica. Maloglavičani, igrom geografske sudbine, uvjerljivo najmanja skupina na tribinama, koja drži centar sela plus Parapet, na papiru nema što tražiti od daleko brojnije Vele Postrane s profiliranim malonogometašima od kojih su neki ostvarili zapažene županijske karijere, a ni pobjednički pehar Turnira jematve im nije stranac.

Međutim, Glavičani su već jednom dokazali kako je u nogometu, pogotovo malom i seoskom, sve moguće. Sjećanja na, za dlaku izgubljeno, polufinale i titulu igrača turnira još nisu izblijedila (Dinko Lozica). Jedini maloglavičanski pehar u povijesti kočoperi se u Barcoda naočigled cijelog sela, a u redove azurno plavih vraća se jedan od najistaknutijih igrača Saša Šestanović. Nekima na sreću, nekima baš i ne, svi koji su se imali oženit, ove su godine frankali 19. rujna, no kako neslužbeno doznajemo, jedan od najboljih igrača ljubičastih Postrančana, glasoviti Mario Milina Mamo, zaliječio je sve ozlijede i vraća se u prvu postavu, nekima na sreću, nekima baš i ne.

U 19.30 obrnuta situacija, Vela Glavica i Mala Postrana. Bageri iz Male Postrane po broju sudionika najmanji su zaselak pa još nisu napravili očekivani iskorak u nogometnom smislu, a ove će godine rezutat tražiti u ogledu protiv crnokošuljaških suparnika koji na plećima ponosno nose poteze kista najvećeg hrvatskog, živućeg kolorista, Glavničanina i akademskog slikara Stipa Nobila.

Veloglavičani, poznati po širokom roosteru, više su puta dokazali da su tvrd orah i vječni favorit, nošeni krilima vratara Darija Markovine Zeca koji teško prima golove. Clean sheet mu je u krvi, a dodatno je motiviran prezimenom kojeg dijeli s turnirom. Malopostrančani bi, čini nam se, priliku trebali tražiti u mladim, nadolazećim, nogometnim snagama i generacijama, prvenstveno mislimo na blizanački duo Cebalo, Stipe & Željko, ali i prekaljenih veteranima koji će dati svoj obol u smislu stabilnosti i iskustva.

Posljednji četvrtfinalni ogled odigrat će u 20 sati Javič selo i Ujedinjeni narodi Kosovo/Žabnjak, dva zaselka koje ostatak sela gleda kroz nišan. Forma bordo Javičana uglavnom se drži u tajnosti, a njihov rezultat ovisi o raspoloženju na terenu pa su predikcije iznimno teške u tim otežanim okolnostima. Već su dokazali, osobito u polufinalu, da su im penali slaba strana, no isto tako su dokazali da su im finali jača strana, ako do finala dođu. Nedo Mušić Tuci njihova je perjanica, česti MVP malonogometnih turnira, nezaustavljiva mašina za golove dok mu netko ne digne paru i ne napumpa gume.

Narančasti Kosovo/Žabnjak s druge strane puno toga ima za reći na tribinama, njihovi su navijači najbrojniji, najšareniji, s nevjerojatnom navijačkom opremom i prilično plastificirani (u dobrom smislu). Podrška s tribina napravila je svoje, Kosovo/Žabnjak diže se u formi svake godine, prošle su godine u finalu izgubili na penale, a igrači su većinom (polu)profesionalni nogometaši, ali ipak u godinama. Spomenut ćemo vratara, prekaljenog Andriana Druškovića kojeg je teško nadmudriti i zadnjeg veznog Davida Rudelića koji se, u međuvremenu, prijavio i u službenu, županijsku futsal ligu gdje su ga, kako doznajemo, i primili.

Pobjednici prvih dvaju susreta igraju prvo polufinale u 20.30, pobjednici trećeg i četvrtog drugo polufinale u 21 sat dok u 22 sata slijedi veliko finale i odgovor na najvažnije lumbarajsko pitanje – tko je prvak sela?

Tribine mitskog stadiona Pri Gospu ponovno će se podijeliti po zaselcima, svatko u svojim bojama, navijanjem, transparentima i folklorom. Za razliku od pravila UEFE, na tribinama Pri Gospu dozvoljeno je koristiti pirotehniku (uz budno oko DVD-a Lumbarda) te je poželjno sjediti u prolazima. Dovikivanje i skandiranje je također dozvoljeno, rasističko i pogrdno navijanje je zabranjeno, osim ako se uvrede ne odnose na mikrolokaciju zaselka, u tom su slučaju dobrodošle.

Datum je 19. rujna, naoružajte se navijačkim rekvizitima i strpljenjem, pripremite neki grla, neki gnjate na izvanredni angažman, ne zaboravite bit cinični i na granici dobrog ukusa i zapamtite, lopta je okrugla, a dno čaše je blizu!

Foto: Lumpar