Zbog ljubavi stigla iz Gvajane, danas je Dubrovnik njezin dom: Upoznajte Annie koja nas je osvojila na prvu

Kad joj je mladić s kojim je bila u vezi na daljinu rekao da je želi posjetiti u Gvajani, Annie Washington mislila je da se šali. Stigao je tri dana prije njezina rođendana i ostao šest mjeseci. Tijekom tog boravka zaručili su se i vjenčali, a zatim zajedno krenuli prema Dubrovniku.

Četiri i pol godine poslije Annie ovdje ima svoju svakodnevicu. Radi u trgovini s patkicama na Stradunu, slobodno vrijeme najradije provodi sa suprugom, a u govor joj se uvuklo „opa!”. Nedostaje joj velika obitelj uz koju je odrasla, ali u Dubrovniku se danas osjeća kao doma.

Ova 25-godišnjakinja, koja nas je osvojila svojom toplinom i otvorenošću, rođena je u Venezueli. Ondje je živjela do osme godine, a potom se preselila u Gvajanu. Odrasla je u malom selu, kao najstarija od petero djece.

„U početku nismo imali mnogo, a velika smo obitelj. Jutra bismo obično provodili svi zajedno, doručkujući i gledajući televiziju”, prisjeća se. „Imam divnu mamu koja me uvijek podržavala, kao i baku i djeda koji me jako vole.”

Budućeg supruga upoznala je na Discordu, platformi za dopisivanje i razgovore. Nakon mjesec dana razgovora postali su par. Pet mjeseci veze na daljinu poslije najavio je dolazak. „Isprva sam mislila da se šali, ali bio je potpuno ozbiljan.”

Njegov je posjet tada završio velikim obiteljskim slavljem. „Tijekom tih šest mjeseci zaprosio me i vjenčali smo se. Bilo je veliko slavlje. Moja obitelj bila je sretna, a i nas dvoje bili smo presretni.”

Kad je predložio odlazak u Hrvatsku, pristala je. Oprostila se od svojih, a na putu prema Dubrovniku proveli su tjedan dana medenog mjeseca na Barbadosu.

O Hrvatskoj prije njihova poznanstva, kaže, nije znala mnogo. Tek je nakon preseljenja počela upoznavati svakodnevicu koja se u mnogočemu razlikovala od one na koju je navikla. Među prvim iznenađenjima bili su obični jutarnji pozdravi.

„U mojoj zemlji kažemo ‘dobro jutro’ ili ‘hej’ i ljudima koje jedva poznajemo. To je normalno u zajednici. Sjećam se da sam prvi dan ovdje nekome rekla ‘dobro jutro’, a pogledao me kao da sam potpuno sišla s uma.”

Način druženja i komunikacije također joj je bio drukčiji. „Moj je život sada mnogo povučeniji. Imam osjećaj da sam izgubila dio slobode da se izrazim. Način na koji ljudi komuniciraju, druže se i izražavaju jako se razlikuje od onoga uz što sam odrasla.”

Annie u slobodno vrijeme voli kuhati, peći kolače, crtati i slikati, a slaže i LEGO kockice. Snima za TikTok, gdje uz osobni profil ima i onaj posvećen LEGO kreacijama.

U kuhinji je zadržala mnogo toga iz života u Gvajani. Kaže da gotovo sve što je jela doma može pripremiti i ovdje.

„Smiješno je da je moj suprug odrastao na hrvatskoj hrani, ali sada više ni ne želi jesti domaću kuhinju! Stalno želi indijsku, azijsku ili meksičku hranu.”

Ona izdvaja ćevape i pastu bolonjez, uz napomenu da zna kako to nisu lokalna jela, a od izraza joj se jedan već sasvim udomaćio: „Stalno govorim ‘opa!’”, kaže kroz smijeh.

O prihvaćanju govori opreznije. Annie je miješanog indijskog i američkog starosjedilačkog podrijetla. Navodi da je zbog boje kože doživjela rasističke uvrede i uznemiravanje, među ostalim od djece i tinejdžera.

„Jednom mi je žena pred mnogo ljudi rekla da ‘uzimamo Hrvatima poslove’. To me jako rastužilo.”

Takva su iskustva ostavila trag pa danas teže prilazi nepoznatima i započinje razgovore. Ipak, upoznala je i ljude čiju ljubaznost i podršku pamti. Govori o dobrim iskustvima s pojedinim kolegama, prijateljima uz koje se osjeća prihvaćeno i suprugovoj obitelji.

„Moji prijatelji ovdje iznimno su strpljivi i dragi prema meni. Suprugovi roditelji također su jako dragi i pružaju mi podršku.”

Kad bi nešto mogla promijeniti, željela bi više ljubaznosti i otvorenosti prema strancima. Zna koliko znači naići na razumijevanje kad si daleko od svojih.

„Mnogi od nas dolaze s vrlo malo i ostavljaju obitelj i voljene iza sebe. Preseliti se u drugu zemlju i početi ispočetka može u početku biti nevjerojatno teško. Ali s vremenom bude bolje.”

U Dubrovniku je, kaže, izgradila život koji joj mnogo znači.

„Volim koliko je Dubrovnik miran i tih. Volim živjeti blizu mora i doživjeti različita godišnja doba.”

Sa suprugom rado putuje, a za budućnost zamišljaju i život u jugoistočnoj Aziji. Zasad su njihovi zajednički dani ovdje. Obiteljska okupljanja u Gvajani i dalje joj nedostaju, a uz supruga joj je lakše živjeti daleko od svojih.

„Moram reći da mi suprug sve čini puno lakšim. Kažu da je dom ondje gdje ti je srce i mogu reći da Dubrovnik osjećam kao dom.”