Gužva na Pilama: Do bolnice kao prava mala avantura

Naša misija zvučala je jednostavno: otići u srijedu u podne na pregled u bolnicu i vratiti se u grad. Na papiru – ništa posebno. U stvarnosti, put od Široke do bolnice pretvorio se u malu prometnu avanturu. Gužva na Pilama bio je izazov za sebe. Od Široke do Pila trebalo nam je svega šest minuta, ali tih šest minuta prošlo je u neprestanoj igri mimoilaženja s turistima i lokalnim stanovništvom. Korak lijevo, pa korak desno, malo se stisnemo uz zid, malo propustimo grupu turista. Dolaskom na Pile pokušavamo pozvati taksi.

Neuspješno.

Dolazimo do pješačkog prijelaza. Semafor radi, ali crveno svjetlo očito nije dovoljan razlog da se pričeka. Prelazi se na crveno, nervoza je sveprisutna, a gužva čini svoje. U jednom trenutku netko nas lakta, dok nam druga osoba kuferom prelazi preko noge. Nema ljutnje – u takvoj gužvi svi pokušavaju pronaći svoj metar prostora.

Stižemo do autobusne stanice na sredini Pila i pokušavamo ponovno.

Taksi broj dva – ne javlja se.

Taksija ima krcato, ali čini se da svaki koji se pojavi već ima svog putnika. Jedni ulaze, drugi izlaze, a mi gledamo kako nam potencijalni prijevoz prolazi pred nosom. Autobusi su prepuni i među njima nema onoga koji bi nas mogao odvesti do bolnice.

Pokušavamo i treći put.

Napokon uspijevamo dobiti taksi. Kažu nam da će stići za pet, šest minuta.

Javljamo doktorici da ćemo možda kasniti na termin. Ne znamo koliko će trajati čekanje, kakav će biti promet ni koliko ćemo se još puta morati probijati kroz gužvu.

Taksi ipak dolazi – nakon otprilike osam minuta.

Krećemo.

Do bolnice nam treba još osam minuta. Kako se udaljavamo od Pila, situacija se mijenja. Promet preko Vojnovića je miran, vozi se normalno i nema zastoja koji bi opravdao sav kaos koji smo doživjeli nekoliko minuta ranije.

Pregled odrađujemo i ponovno zovemo taksi.

Ovaj put povratak traje svega šest, sedam minuta. Dolazimo do grada, ali odlučujemo se iskrcati kod Vatrogasaca. Ne želimo ponovno prolaziti kroz gužvu i gurati se s ljudima.

I onda shvatimo – gužve na kraju zapravo nije ni bilo.

Ali nema veze.

Napravili smo predmjere. Čitajte – nismo se iskrcali na Pilama.

I upravo nam se tu nameće pitanje: je li problem doista u prometu? Jer čim smo se maknuli iz najužeg gradskog prostora, promet je tekao sasvim normalno. Možda izazov nije samo promet, nego prevelika količina posjetitelja, opterećenje prijevoznika – ili jednostavno kombinacija svega toga.

Naša mala misija do bolnice završila je uspješno. Pregled obavljen, do grada smo se vratili bez većih problema.

Ali ostaje dojam da u Dubrovniku, barem tijekom najvećih gužvi, i najobičniji odlazak na pregled može postati prava mala ekspedicija.