Školska torba može biti teža od djeteta: Struka upozorava na granicu koju roditelji često ne mogu izbjeći

Početak školske godine za roditelje znači i novu potragu za udžbenicima, bilježnicama i školskim priborom, no među važnim pitanjima često se zaboravi ono najjednostavnije, a je koliko će sve to zajedno težiti kada dijete stavi torbu na leđa.

Podaci o težini školskih torbi pokazuju da taj teret nije malen. Prema dostupnim podacima Nastavog zavoda za javno zdravstvo, prazna školska torba prosječno teži oko 1,4 kilograma, dok puna u prosjeku ima oko 3,6 kilograma. U najtežim danima težina može dosegnuti 5,5 kilograma, a kod prvašića se navode i torbe teške šest do sedam kilograma.

Problem je u tome što takva težina često premašuje ono što preporučuje zdravstvena struka.

Prema preporukama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, procjene stručnjaka kreću se od 5 do 10 posto tjelesne težine djeteta, a kao gornja granica u pojedinim smjernicama navodi se 15 posto. Za dijete uredne tjelesne građe i pravilnog načina nošenja torbe preporučuje se težina od oko 10 posto tjelesne mase. To znači da dijete teško 20 kilograma ne bi trebalo nositi torbu težu od oko dva kilograma, dok bi dijete od 30 kilograma trebalo nositi najviše oko tri kilograma prema strožem kriteriju od 10 posto.

Europske smjernice pritom navode limit od 10 posto tjelesne težine, dok se u američkim preporukama mogu pronaći veće dopuštene vrijednosti. Hrvatski zavod za javno zdravstvo navodi da već i povećanje težine torbe na 15 ili 20 posto tjelesne mase, u odnosu na 10 posto, može povećati rizik od umora, bolova u leđima, naginjanja glave prema naprijed te poteškoća s hodanjem i ravnotežom.

Nije važna samo težina

Stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno kupiti laganu torbu. Važni su i njezina veličina, oblik i način na koji dijete nosi teret.

Torba bi trebala sezati od nekoliko centimetara ispod vrha lopatica do nekoliko centimetara iznad struka. Naramenice trebaju biti široke i podesive, a torba bi trebala sjediti visoko na leđima i biti što bliže kralježnici. Najteže predmete preporučuje se staviti uz djetetova leđa kako bi se teret što ravnomjernije rasporedio.

Roditeljima se savjetuje i redovito pregledavanje sadržaja torbe. Djeca često svakodnevno nose knjige, bilježnice i pribor koji im tog dana nisu potrebni. Dio opreme, poput stvari za tjelesni ili likovnog pribora, može se ostavljati u školi ako za to postoje uvjeti.
Posebnu pažnju treba obratiti i na simptome. Bolovi u leđima, umor, ukočenost vrata, trnci ili gubitak osjeta u rukama te crveni tragovi na ramenima znakovi su zbog kojih se treba posavjetovati sa školskim liječnikom.

Torba od šest kilograma za dijete od 20 kilograma?

Jednostavan izračun pokazuje koliko razlika između preporuka i stvarnosti može biti velika. Dijete od 20 kilograma, prema kriteriju od 10 posto, trebalo bi nositi oko dva kilograma. Ako njegova torba teži šest kilograma, na leđima zapravo nosi teret jednak 30 posto vlastite tjelesne težine.

Upravo zato stručnjaci problem školskih torbi ne vide samo kao pitanje kupnje odgovarajućeg ruksaka. Važnu ulogu imaju i roditelji, ali i škole – od rasporeda nastavnih predmeta do mogućnosti ostavljanja knjiga i pribora u školskim ormarićima.

Prema podacima Službe za školsku i sveučilišnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, u posljednjem petogodišnjem razdoblju između 25 i 28 posto djece imalo je nepravilno tjelesno držanje, dok je oko šest posto imalo strukturalne deformacije kralježnice. Stručnjaci zato preporučuju da se težina školske torbe smanji na najviše 10 posto tjelesne težine djeteta.

Upravo zato, prije nego što dijete u rujnu ponovno prebaci torbu preko ramena, vrijedi je staviti na vagu. Nekoliko minuta provjere može pokazati nosi li dijete ono što mu je potrebno za školu ili na leđima svakoga dana nosi višak koji bi se mogao izbjeći.

Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo