U znak sjećanja na nevine žrtve položeni vijenci na otoku Daksi, tko su bile žrtve zločina bez suda
JUGinfo
24. kolovoza 2026.
U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima izaslanstvo Grada Dubrovnika danas je položilo vijenac i zapalilo svijeće kod spomen-obilježja na Daksi.
U spomen na žrtve koje su ubijene na otoku Daksi 1944. godine, počast stradalima odali su gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.
Vijence su položili i predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, Hrvatskog domobrana Dubrovnik i Udruge Daksa 1944./45.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građanina, civila Hrvata. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava. U lipnju 2010. žrtve sa otočića Dakse napokon su dostojno pokopane. Među mučki ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica (“padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.
Među žrtvama su i Frano Vojvodić, predsjednik mješovitoga Hrvatskoga zbora Gundulić u Dubrovniku, donačelnik Dubrovnika (Brgat, 1897. – Daksa, 1944.), dr. Ivo Karlović, gradonačelnik Dubrovnika (1893. – 1944.), Makso Milošević, prof., ravnatelj Dubrovačke gimnazije,(Dobrota u Boki kotorskoj 1887. – Daksa 1944.), Ivo Peko, ravnatelj Krugovalne postaje Dubrovnik i novinar (Dubrovnik 1903.-Daksa 1944.)…
Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) sa dubrovačkog područja koje su jugokomunisti pobili nakon tzv. “oslobođenja” 1944. godine.
Veća grupa uhićenih je prevezena na otok u noći sa 23. na 24. listopada 1944. i smještena u staroj samostanskoj crkvi. Potom su jedan po jedan izvođeni “u šetnju”, svlačeni, mučeni i ubijani. Pretežni dio pobijenih ubijen je hicima iz oružja kalibra 9 mm (pištoljski kalibar) u potiljak; svi su bili bosi i bez odjeće.
O tom je zločinu pisao hrvatski književnik Ivan Dragojević u alegorijskom romanu R 2 koji je hrvatska književna kritika i povijest književnosti nepravedno zapostavila. Zbog tog romana, koji je odmah po izlasku 1973. godine, zabranjen, Ivan Dragojević je osuđen na godinu i pol dana zatvora.
