Berba počela gotovo mjesec dana ranije, a onda je stigla vatra: Pelješka vinarka otkriva što se događa s vinogradima

Živjeti od zemlje znači i živjeti u određenoj neizvjesnosti. Nije to ništa novo, tako je oduvijek, a bit će i ubuduće, samo se izazovi i problemi mijenjaju.

Navikli su poljoprivrednici na to, pa kako su generacije i generacije peljeških vinara nedaće preživljavale do sada, preživjet će i posljedice ovog strašnog požara, govori nam Marija Mrgudić iz čuvene vinarije Bura Mrgudić. Ipak, požar je ukazao na položaj malih poljoprivrednika u Hrvatskoj, odnosno problem zapuštenih poljoprivrednih zemljišta, smatra pelješka vinarka. “Požar je ukazao kolika je vrijednost očišćenog i obrađenog zemljišta.

Jako puno vinograda je napušteno, pogotovo u zadnjih šest, sedam godina. Mali vinari su uništeni. Državna politika prema poljoprivredi je loša i to je vidljivo u broju malih poljoprivrednika koji su napustili proizvodnju i zapustili vinograde. Ta zapuštena zemljišta omogućila su brže širenje požara i napravile veliku štetu nama koji radimo. Nama ne treba državna pomoć, mi ćemo iz ove situacije izaći isto kao što smo i do sada s problemima izlazili na kraj.

Država treba svojim politikama poticati proizvodnju kako bi vinogradi i maslinici bili obrađeni, kako bi se na Pelješcu što više trapilo i sadilo. Od toga bi svi imali koristi. Mislim da je to poučak cijele ove nesreće”, rekla je Mrgudić te pojasnila kako su oštećenu lozu morali podrezati i osloboditi kako bi što manje patila i uspjela se oporaviti do proljeća. Život s prirodom i od prirode “Mi smo već 12. generacija na istoj zemlji.

S generacije na generaciju prenosi se iskustvo i iako su izazovi bili drukčiji prije 20 godina, nego li su danas, nastojimo se nositi sa svime što nam Bog da. To je naša filozofija života. To nije biznis ili poslovna etika, nego filozofija života. Živimo s prirodom, a od onoga što nam Bog da činimo najbolje što možemo. Sretni smo da smo u požaru ostali živi i zdravi i da nije bilo veće štete. Iako je dio izgorio, dio nam je i ostao. Često me ljudi pitaju zašto nemamo vinograd na jednom mjestu, a da smo sad imali sve na istom mjestu, ostali bismo bez ičega.

Iako je malo teže raditi, stari ljudi su znali zašto treba biti tako. Sad se to i pokazalo – ako je požar ili grad uhvatio jedan vinograd, neće drugi, tako da uvijek nešto ostane”, kazala je Mrgudić.

U pelješkom požaru stradali su vinogradi i maslinici, ne samo obitelji Bura Mrgudić nego i brojnih drugih obitelji koje su se pripremale ili su već započele s ovogodišnjom berbom grožđa.

“Ove godine berba je počela nikad ranije. Kad sam bila dijete, prije pedesetak godina, mi smo s berbom kretali krajem rujna ili početkom listopada. Na nekim lokacijama nekada i polovinom listopada. Ove godine smo jedan dio već pobrali, i uskoro krećemo s berbom u vinogradima na južnoj strani, što je skoro mjesec dana ranije, nego prije 30 godina.

Godina je bila sušna, dio je uništen u požaru, ali radujemo se što možemo od ovoga što imamo napraviti najbolje što znamo. Svaka godina je drukčija i velike meteorološke oscilacije utječu na prinos i kvalitetu grožđa, ali mi se nadamo najboljem”, kazala je Mrgudić.

Filozofija života u boci “Ne može vino biti drukčije od onoga što vinar živi. Svim vinarima na svijetu je to jasno. Svi znaju kako se vino pravi, nije to filozofija – malolaktika, fermentacija, tiho vrenje, bačva jedna, bačva druga, boca – to je svugdje isto. Razliku čini teren, odnosno položaj, ono što vi činite u vinogradu i filozofija s kojom pristupate”, poručila je Mrgudić.