Ivica Kostelić uz autobus usred mljetskog zelenila: Iza neobičnog prizora krije se priča stara desetljećima
Barbara Horvat
20. kolovoza 2026.
Kako autobus završi usred mljetskog zelenila, na mjestu do kojeg ga je danas teško i zamisliti dovesti?
Fotografije Ivice Kostelića uz napušteni autobus privukle su pažnju, ali iza njih stoji puno veća priča. I čovjek koji već više od 20 godina pronalazi stare automobile ostavljene tamo gdje im nikako nije mjesto.
Romeo Ibrišević godinama je kao fotograf Auto blica obilazio najveće svjetske automobilske sajmove. Pariz, Tokio, Ženeva, Stuttgart… Fotoaparatom je pratio najnovije modele, a onda mu je na jednom od povrataka kući palo na pamet sasvim jednostavno pitanje: gdje završavaju naši automobili kada odsluže svoje?
Odgovor je pronašao po potocima, šumama i provalijama.
– Otkrio sam da je praktički bio narodni običaj da, kad ti automobil više ne treba, gurneš ga u potok ili šumu i tako se riješiš olupine. Nekad si morao platiti da ti automobil recikliraju pa je ljudima bilo jeftinije samo ga negdje ostaviti da ga nitko ne vidi – govori Ibrišević.
Tako je čovjek koji je fotografirao automobile pod reflektorima najvećih svjetskih sajmova počeo fotografirati njihove zahrđale ostatke usred prirode.
I nije ostalo samo na fotografiranju.
Kroz akciju Zelene stope tijekom dvadesetak godina, uz pomoć volontera i brojnih partnera, iz hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode uklonjeno je više od 16 tisuća olupina. Ibrišević kaže da ih odavno više ni ne broje.
Mljet je u toj priči bio prisutan gotovo od početka, a upravo se tada u akciju uključio i Ivica Kostelić. Ibrišević i danas pamti njegovu rečenicu.
– Ivica mi je rekao: „Ako ne možeš u gradu prodati auto, prodaš ga na otok. Jer auto koji dođe na otok, tu će i umrijeti.“
Trinaest godina poslije ponovno ga je nazvao. Ovoga puta zbog autobusa.
– Odmah se sjetio svega. Rekao sam mu: našli smo autobus, idemo pronaći način da ga uklonimo. Ivica me tada pitao jesam li gledao film „U divljini“. Nisam. Pogledao sam ga i tako se cijela priča ponovno zavrtjela.
Jer i ovaj autobus ima svoju priču. Prema informacijama do kojih su uspjeli doći, nekada je vozio na relaciji Sobra – Saplunara. Njegov dugogodišnji vozač navodno ga je nakon odlaska u mirovinu otkupio, moguće s namjerom da ga prenamijeni. To se nikada nije dogodilo, čovjek je u međuvremenu preminuo, a autobus je ostao usred zelenila.
Kako ga je uopće uspio dovesti do mjesta na kojem danas stoji, Ibriševiću ni danas nije jasno.
– Svaka mu čast kako ga je uspio spustiti tim putem. Mislim da je riječ o vatrogasnom prosjeku. Ali naći ćemo način da ga izvadimo.
A „naći ćemo način“ u njegovu slučaju nije samo fraza.
Tijekom godina olupine su izvlačili traktorima, konjima, a iz Vruje čak i helikopterom. Ondje je trebalo nekoliko godina da se cijela akcija odobri. Za autobus na Mljetu vjeruje da će biti dovoljno pronaći odgovarajući stroj kojim će ga izvući do pristupačnog mjesta.
Starih automobila ostavljenih u prirodi danas je ipak manje nego prije dvadesetak godina. No Ibrišević to ne pripisuje naglom buđenju ekološke svijesti.
– Nismo mi postali osvješteniji. Matematika je učinila svoje. Glupo je danas baciti automobil u šumu kad za njega možeš dobiti novac.
Na otocima je računica ipak nešto složenija. Olupinu treba izvući, dovesti do trajekta, prevesti na kopno i zbrinuti, a autobus poput ovoga ne spada ni u uobičajenu kategoriju starih osobnih vozila.
Zato zasad još stoji ondje. Pomalo nestvaran prizor starog autobusa usred mljetskog zelenila i ostatak nekog drugog vremena u kojem je rješenje za vozilo koje više nikome ne treba ponekad bilo jednostavno – ostaviti ga tamo gdje ga nitko neće vidjeti.
Samo što ga je netko ipak pronašao.
Ibrišević, Kostelić i ekipa sada rade na rješenju kako autobus izvući i ukloniti s Mljeta. Nakon traktora, konja, bagera, pa čak i helikoptera kojima su tijekom godina vadili olupine iz najnepristupačnijih dijelova Hrvatske, vjeruju da će pronaći način i za ovu.
A kad autobus konačno napusti mjesto na kojem je proveo sve ove godine, dogovorili smo se ponovno čuti. Jer nakon više od 16 tisuća uklonjenih olupina, čini se da ni ovoj posljednja stanica ipak neće biti usred mljetskog zelenila.
Foto: R. Ibrišević
