Kako sačuvati besplatne gradske klima uređaje ili kako da hrvatski gradovi ne postanu betonske pećnice

Posljednjih tjedana Europa i Hrvatska suočavaju se s novim valom ekstremnih vrućina, čime se obistinjuju procjene stručnjaka da se europski kontinent zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta. Dok poznati njemački klimatolog Andreas Jäger dramatično upozorava da su sadašnje ekstremne temperature i oluje naša nova stvarnost te da je aktualno ljeto vjerojatno najhladnije koje ćemo doživjeti u idućih nekoliko stoljeća, prirodni sustavi rashlađivanja u našim gradovima – urbana stabla – nalaze se pod nezabilježenim stresom.

Prognostički modeli za Hrvatsku jasno pokazuju također nastavak porasta ljetnih temperatura, dulje toplinske valove i značajan pad oborina u ključnom razdoblju intenzivne vegetacije (od lipnja do rujna).

U takvim uvjetima, upozorava Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, stabla postaju jedna od najvažnijih infrastrukturnih komponenti gradova – ali istodobno i najugroženija. Jer su među prvima – izložena drastičnoj potrošnji vode. I naglašava da je suša tihi ubojica stabala jer posljedice koje vidimo ljeti samo su na površini – prave posljedice postaju vidljive tek na jesen, kada se pokaže koliko je stabala nepovratno oštećeno.

„Stabla u prosjeku sadrže oko 50 % vode, a pri normalnim ljetnim temperaturama do 25 °C jedno prosječno urbano stablo visoko 20 metara troši između 150 i 200 litara vode dnevno. Međutim, pri temperaturama od 35 °C i više, potrošnja drastično skače na 400 do 600 litara pa i više – osobito na površinama gdje dominiraju asfalt i beton koji zadržavaju i otpuštaju ogromne količine topline,“ ističe Poštenjak.

Kao najvažniju slamku spasa ističe da se otpornost stabla na sušu određuje već u trenutku sadnje. Ako mu ne osiguramo dovoljno kvalitetnog, nesabijenog tla – osuđujemo ga na život u stresu – jasan je prvi hrvatski doktor za drveće.

Nedostatak vode usporava i prekida fiziološke procese u biljci. Prvi simptomi su venuće i kloroza, no ako suša potraje, stablo odbacuje lišće, dolazi do kolapsa provodnih elemenata, pa čak i odumiranja čitavog organizma.

„Kod zalijevanja odraslih i mladih stabala iznimno je važno provoditi dubinsko natapanje, a ne površinsko zalijevanje. Površinskim natapanjem prvih 5 do 10 centimetara tla navikavamo stablo na plitak korijen. Voda mora prodrijeti dublje od 15 centimetara kako bi doista bila iskoristiva. Osim toga, stabla pri presađivanju izgube i do 90 % korijenskog sustava, zbog čega mlada stabla u prve tri godine zahtijevaju redovito natapanje s 50 do 80 litara vode, jednom do dva puta tjedno, uz obavezno malčiranje drvnom sječkom koje ne smije dodirivati samo deblo,“ ‘doktor’.

Znanstvena zajednica već četiri desetljeća potvrđuje da blizina urbanog zelenila smanjuje stres, smanjuje učinak “toplinskih otoka”, pročišćava zrak, zadržava oborinske vode te štiti zdravstveni sustav od pritisaka uzrokovanih ekstremnim vrućinama.

„Svako izgubljeno odraslo stablo znači gubitak besplatnog hlađenja ulica, smanjenje buke i pad vrijednosti nekretnina. Mladom stablu trebaju desetljeća da nadoknadi funkciju jednoga odraslog stabla. Zato ulaganje u dekompakciju tla, pravilnu sadnju i natapanje nije luksuz, nego ključna investicija u sigurnost i održivost naših gradova u godinama koje dolaze,“ naglašava Fran Poštenjak i dodaje da gubitak stabala znači gubitak svih njihovih usluga.