DI SU PARE? Gdje su nestali turisti? Nigdje. Tu su, samo paze gdje i kako troše

Je li sezona loša, jesu li gosti prestali trošiti, jesmo li preskupi ili smo samo navikli da se u srpnju i kolovozu zarađuje po automatizmu? Točnog odgovora na ova pitanja nema ili možda imali, ali svatko ima svoj točan odgovor.

Na Korčuli se ovih dana može čuti od „nikad gore“ i minusa od 30 do 40 posto, do „nikad bolje“, punih terasa, rasprodanog smještaja i krcato rezervacija za iduću godinu. A brojke, kao i obično, imaju nezgodnu naviku kvariti loš dojam.

Od siječnja do kraja srpnja, četiri od pet turističkih zajednica na otoku ostvarile su više noćenja nego lani. Grad Korčula imao je 59.575 noćenja, odnosno rast od 3,95 posto. Blato je raslo 5,09 posto, Lumbarda 3,49 posto, Smokvica 2,72 posto, dok je Vela Luka pala zanemarivo malo, 0,65 posto. Znači, turisti su tu, ali „di su pare?“.

Korčula puna, a restorani prazni? E, tu počinje prava priča

Grad Korčula najbolji je primjer turističkog paradoksa ove sezone. Početak je za iznajmljivače bio klimav, bilo je rupa, rezervacije su kasnile, nervoza je rasla. Ipak, ono što je u svibnju izgledalo kao katastrofa, u srpnju se pretvorilo u neviđenu gužvu. Danas je jasno kako je last-minut booking postao pravilo, a ne trend i to zahvaljujući koroni koja je zauvijek promijenila lice turizma. Smještaj se napunio, a luksuzni smještaj u korčulanskoj starogradskoj jezgri, prema riječima iznajmljivača, praktički nema slobodnog termina do listopada.

Međutim, dio restorana u središtu Korčule ističe ozbiljan pad prometa od 30 do 40 posto. U isto vrijeme, jedan poznati, dugogodišnji restoran izvan Korčule tvrdi da nikad nije imao bolju sezonu, a dobro rade i drugi restorani izvan samoga grada, kako ističu. Ista država, isti PDV, ista sezona, isti otok, čak, možemo reći, isti gosti, a rezultat – nebo i zemlja.

Nekad je imati restoran u centru Korčule automatski značilo osiguran financijski uspjeh dok su oni izvan grada čekali na ostatke ovih što nisu naši slobodan stol u centru. Danas ugostitelji van grada djeluju zadovoljniji i puno manje kukaju. Kako i kad se to promijenilo?

Naravno, za loš rezultat najvažnije je krivca pronaći u bilo kome drugome osim u sebi, a kad je turizam u pitanju, opcije za krivce su dosta sužene. Kriva je ili država ili turisti koji su siromašni i ništa ne troše. Možda turisti troše, samo drugdje i na drugačiji način?

Prema neslužbenim informacijama, jedna velika trgovina na području Korčule pojedinim danima navodno ostvaruje i do sto tisuća eura veći dnevni promet nego prošle godine! Sto tisuća eura više dnevno!? Informacija nije službeno potvrđena i treba je uzeti s rezervom, ali ako je i približno točna, otvara puno zanimljivije pitanje od onoga „gdje su gosti?“.

Današnji turist masno plaća smještaj, izlet, brod, taksi, vrhunsko vino u vinariji, koktel i sladoled u beach baru, spizu u butigi, parking i poneku večeru. Možda bi platio koju večeru više da ima više novaca ili da su cijene niže, ali to je sad već pitanje kokoši i jaja. Ono što sigurno znamo jest da su redovi ispred pekara duži od onoga ispred berlinskog Berghaina.

Lumbarda, gostiju 3 posto više, stolova 10 posto više, takujin isti

U Lumbardi je srpanj završio s 3,49 posto više noćenja nego prošle godine, a iznajmljivači uglavnom potvrđuju da je sezona bolja. Beach barovi uz plaže su puni, a na „korti oj žala“ ugostitelji kažu da je malo bolje nego prošle godine. Veliku je razliku napravila marina koja je ovog ljeta napokon proradila punim plućima i vratila dio prometa u samo središte Lumbarde.

Ali ni tamo računica nije ista za sve. Vlasnik pizzerije navodi slabiji promet otkad se u Lumbardi otvorila još jedna nova pizzerija. Matematika je tu jasna, gostiju je tri posto više, ali stolova je deset posto više.

Obrtnici koji nude uslužne djelatnosti poput jet-skija i aqua parka pričaju nam kako je prošle godine potražnja bila veća. Istodobno, pola sata aqua parka na Pržini stoji deset eura. Nedavno je čovjek doveo svoju djecu i njihove prijatelje na aqua park, bilo ih je petero. Za pola sata morao je platiti 50 eura, a kad je zagalamio na cijenu, smanjili su mu na 40 eura. Je li cijena razlog manje potražnje, teško je dokazati, ali jedno je jasno, gost danas puno pažljivije bira na što će potrošiti svoje novce. Tko bi mu zamjerio?

‘Ko bi rek’o čuda da će Blato srušiti sve rekorde

Najbolje turističke brojke na otoku, uz Korčulu, ima Blato koje uopće nije na moru. Već smo pisali o fenomenalnom poslu kojeg radi TZO Blato u suradnji s brojnim udrugama, društvima i klubovima, Blaćani su davno shvatili da do uspjeha mogu doći jedino zajedništvom. Blato ove godine, uz Velu Luku, prednjači kad su zabavni koncerti na otoku u pitanju. Srpanj je završio s rastom noćenja od 5,09 posto, smještaj je pun, restorani rade, a događanja se nižu jedan za drugim, od kulturnih, zabavnih, do sportskih i zabavnih za sve generacije.

Iznajmljivačica iz Prižbe priča nam kako je ovu sezonu napunila do sredine listopada, ali je napunila i lipanj, srpanj i kolovoz 2027. godine, plus dio svibnja i rujna! Studio apartman za dvoje, kaže, naplaćuje 190 eura noć, što znači da je među najskupljima i, pazite ovo, nema rupa. Kako onda objasniti tezu da je problem turizma jednostavno u tome što smo preskupi? Možda problem nije koliko nešto košta. Možda je problem vrijedi li tih para. Gost očito nema problem platiti 190 eura noć ako smatra da za tih 190 eura dobiva ono što želi.

Velu Luku ne zaboravi

Iako otpočetka godine bilježi blagi pad, Vela Luka je u srpnju u debelom plusu. Dolasci su 2,4 posto bolji nego lani, a noćenja 1,67 posto. Probajte u srpnju ili kolovozu pronaći slobodan smještaj u Veloj Luci, ili u špici bez rezervacije sjesti u bilo koji popularniji restoran pa javite kako je prošlo.

Vela Luka je prije osam godina dobila ono što turističke destinacije godinama pokušavaju izmisliti u strategijama i akcijskim planovima, a to je razlog za dolazak. Trag u beskraju i Oliver su napravili svoje i neka su. Više nije riječ samo o manifestaciji koju posjeti gost koji se slučajno već nalazi na otoku, već ljudi planiraju dolazak zbog Olivera i to iz cijele regije.

Kad manifestacija puni smještaj, restorane, kafiće, trgovine i dodatne sadržaje, ona više nije samo kulturni događaj, ona je turistički proizvod, a vjerujemo da bi i ove brojke bile još bolje da je hotelska ponuda najvećeg otočnog naselja bolja. Tamošnji hotel Jadran je zatvoren i bit će izvan funkcije još neko vrijeme, dok ne nađe novog vlasnika, a i drugi hoteli rade kratko i „kilavo“.

Ne možemo ne primijetiti da Vela Luka, kao i Blato, u velikom dijelu još uvijek nude povoljniji omjer cijene i ponude nego premium zone Grada Korčule. To ne mora nužno značiti da su jeftine destinacije, to znači da gost češće osjeti kako za svoj novac dobiva dovoljno, a taj je osjećaj, čini nam se, najskuplji.

Halo, inspektore!?

Dok mi raspravljamo o prometima, porezima i tome je li sezona dobra ili loša, Državni inspektorat paralelno češlja sivu zonu. Do 20. srpnja provedeno je 1.441 inspekcijskih nadzora, a u 122 slučaja utvrđeno je neregistrirano pružanje usluga i/ili nezakonito oglašavanje smještaja. Među mjestima u kojima su utvrđene nepravilnosti izrijekom se navode Prigradica i Žrnovo.

Na razini Hrvatske izrečene su mjere zabrane, podneseni optužni prijedlozi, izdani prekršajni nalozi i naplaćene kazne, dok je oduzeta i značajna protupravno stečena imovinska korist. To je još jedan komad slagalice koji treba imati na umu kad se uspoređuju prihodi legalnih iznajmljivača i ugostitelja s ukupnim brojem turista.

I onda, kakva je sezona?

Ako ćemo pošteno – dobra. Nije spektakularna svima, ali jest nekima. Nije svugdje rekordna i definitivno nije laka, pogotovo s nesnosnim temperaturama. Iako je nekima loša, kumulativno brojke takav trend ne potvrđuju.

Sve turističke zajednice otoka bilježe pluseve, smještaj je u špici pun, a dio iznajmljivača već prodaje 2027. Vela Luka i Blato vrve događanjima, a Korčula gostima. Lumbardski beach barovi su puni, marina je oživjela centar, luksuzna ponuda u Korčuli je planula, a dio restorana bilježi rekordne rezultate.

Istodobno drugi restorani tonu 30 do 40 posto, neke uslužne djelatnosti poput buggyja bilježe 20 do 25 posto manji promet, neki iznajmljivači žale se na otkazivanja zadnji čas i rupe, a neki objekti su sablasno prazni.

I upravo je to možda najbolji opis turističke 2026. godine. Tržište je postalo nemilosrdnije. Sezona je selektivna više nego ikad!

Nekada je možda bilo dovoljno otvoriti vrata početkom lipnja i čekati da gost uđe. Danas gost uspoređuje, čita recenzije, gleda cijene, sjeda u auto, odlazi deset kilometara dalje, kupi spizu, kuha u apartmanu, rezervira izlet ili cijelu večer provede u restoranu, ali van grada. Novac nije nestao, nisu ni ljudi, samo se treba oko njega i oko njih potruditi. Nisu problem ni cijene koje u Korčuli skaču više od Blanke Vlašić, ako ćeš za njih dobiti protuvrijednost u proizvodu ili usluzi.

Vrijeme je da zaboravimo na pitanju gdje su turisti. Tu su, na otoku. Vrijeme je da postavimo pitanje zašto su svoj novac ostavili susjedu, a ne nama.

Foto: TZ DNŽ, TZO Blato, Trag u beskraju