NI KAPI KIŠE Kišobrani usred ljeta: blam ili sasvim pametna stvar?

Šetajući gradom, čovjek danas zaista može vidjeti svašta. Ljetne terase pune do posljednjeg mjesta, turiste koji traže hlad kao da je riječ o rijetkoj prirodnoj pojavi, ljude s litrama vode u rukama, ali i jedan prizor koji kod mnogih još uvijek izaziva podizanje obrve – kišobrani dok sunce nemilosrdno prži.

Da, dobro ste pročitali. Kišobran. Na plus 35. Bez ijednog oblaka na nebu.

Na prvi pogled, mnogima pomalo neobična scena. Netko će pomisliti da je osoba jednostavno pogriješila godišnje doba, netko će se zapitati gdje je kiša, a netko će, naravno, zaključiti da je to „čisti blam“.

Ali… možda ipak nije.

Jer kada se čovjek probudi, pogleda kroz prozor i vidi da je temperatura već ujutro dobrano zagazila prema 35 stupnjeva, može sasvim razumno pretpostaviti kakav ga dan čeka. Sunce koje prži od ranog jutra, asfalt koji vraća toplinu kao pećnica, fasade koje dodatno zagrijavaju zrak i osjećaj da ste nakon pet minuta hodanja već spremni pregovarati s klimom.

U takvim uvjetima kišobran više nije samo zaštita od kiše.

On postaje – pokretni hlad.

I dok će jedni reći da je korištenje kišobrana po suncu pretjerivanje, drugi će sasvim mirno nastaviti hodati ispod svoje male osobne sjene. Bez obzira na poglede prolaznika. Jer, budimo iskreni, puno je lakše nositi kišobran nego nositi posljedice višesatnog prženja na suncu.

A i sam kišobran, koliko god ga mi tradicionalno povezivali s kišom, nikada nije potpisao ugovor da smije izlaziti samo kada padaju kapi.

Kišobran je predmet. Ako može čuvati glavu od kiše, zašto ne bi poslužio i protiv sunca?

Naravno, nije riječ o tome da sada svi trebamo izaći na ulicu s kišobranima kao da očekujemo monsun. Ali ideja i nije toliko čudna koliko se na prvi pogled čini. U nekim dijelovima svijeta zaštita od sunca pomoću kišobrana sasvim je uobičajena stvar. Kod nas još uvijek izaziva pokoji pogled, osmijeh ili ono poznato: „Vidi ovoga, nosi kišobran, a sunce prži.“

No možda bi se pitanje trebalo postaviti drugačije: što je zapravo veći blam – hodati s kišobranom po suncu ili doći kući crven kao paprika i onda se tri dana žaliti da vas sve boli?

Ljeto je ionako vrijeme kada pravila pomalo prestaju vrijediti. Nosimo japanke tamo gdje ih prije ne bismo nosili, šešire koje ostatak godine ni ne pogledamo, sunčane naočale veličine pola lica, hladimo se ventilatorima i klimama, a bocu vode nosimo kao najvažniji modni dodatak.

Pa zašto onda ne bi prošao i kišobran?

Uostalom, možda je čovjek koji hoda ispod njega zapravo jedini koji je dobro procijenio situaciju.

Jer kad se probudite na 35 stupnjeva, sunce već od ranog jutra udara punom snagom, a meteorolozi najavljuju još topliji dan, možda nije pitanje „Zašto nosiš kišobran kad ne pada kiša?“

Možda je pravo pitanje:

„A gdje je moj?“

Jer sunce je lijepo, ljeto je lijepo, terase su lijepe… ali malo hlada usred kolovoškog pakla nikome nije naškodilo.

A ako taj hlad stane pod jedan običan kišobran – neka ga.

Nije blam.

Samo je čovjek možda odlučio da se ne želi peći kao burek.