Požari koje pali nebo: Zašto udari groma izazivaju šumske požare i zašto ih posljednjih godina češće primjećujemo?

Dok se većina šumskih požara u Hrvatskoj povezuje s ljudskim djelovanjem – bilo namjernim paljenjem, nepažnjom ili tehničkim uzrocima – priroda također može zapaliti šumu. Dovoljan je jedan udar groma/munje u suho stablo ili gustu vegetaciju da nastane požar, osobito tijekom dugotrajnih sušnih razdoblja.

Posljednjih dana u Dubrovačko-neretvanskoj županiji vatrogasci su ponovno gasili više požara koji su izbili nakon grmljavinskog nevremena. Takvi događaji potaknuli su pitanje jesu li požari izazvani gromovima sve češći ili ih danas jednostavno bolje uočavamo.

Kako grom zapali šumu?

Munja može razviti temperaturu od nekoliko desetaka tisuća Celzijevih stupnjeva. Kada udari u suho stablo, panj ili gusti sloj suhe vegetacije, toplina može zapaliti gorivi materijal. Ako je tlo suho, vlaga niska, a puše vjetar, mali plamen može se vrlo brzo pretvoriti u ozbiljan požar.

Nije svaki udar groma jednak. Najveći rizik predstavljaju grmljavinska nevremena u kojima padne malo kiše ili kiša prestane vrlo brzo nakon udara munje. U takvim uvjetima vegetacija ostaje dovoljno suha da se požar može razviti.

Posebno su zanimljivi takozvani “skriveni” požari. Grom može zapaliti unutrašnjost stabla ili korijen, a da otvoreni plamen nije odmah vidljiv. Požar se ponekad razvije tek nakon nekoliko sati, pa čak i dan ili dva nakon udara, kada se vatra proširi na okolnu vegetaciju.

Koliko su česti požari od groma?

Na globalnoj razini većinu pojedinačnih požara i dalje uzrokuje čovjek. Međutim, u velikim šumskim područjima poput Kanade, Aljaske i Sibira upravo požari izazvani munjama spaljuju najveće površine. Razlog je jednostavan – nastaju u teško dostupnim područjima, često ostanu neprimijećeni u početnoj fazi i imaju više vremena za širenje prije nego što ih vatrogasci otkriju. Znanstvena istraživanja pokazuju da u očuvanim šumama izvan tropskog pojasa većina ukupno izgorjele površine otpada upravo na požare koje su izazvale munje.

Najpoznatiji primjer je kanadski požar Chinchaga iz 1950. godine, jedan od najvećih pojedinačnih šumskih požara u povijesti, za koji se smatra da ga je izazvao udar groma.

Je li danas više požara od gromova nego nekada?

Na to pitanje ne postoji jednostavan odgovor.

Ne može se sa sigurnošću tvrditi da danas nastaje više požara od groma nego prije, jer za mnoge države, uključujući Hrvatsku, ne postoje usporedivi podaci koji bi obuhvatili više desetljeća i pouzdano razlikovali prirodne od ljudskih uzroka.

Ono što se može sa sigurnošću reći jest da se danas požari otkrivaju mnogo brže nego prije. Sateliti, kamere za rano otkrivanje požara, mreže za praćenje munja, dronovi i moderniji sustavi dojave omogućuju da se gotovo svaki požar evidentira. Prije nekoliko desetljeća manji požari u nepristupačnim područjima često bi ostali nezabilježeni ili bi njihov uzrok ostao nepoznat.

Istodobno, brojna istraživanja pokazuju da klimatske promjene povećavaju opasnost od požara. Više temperature, dulja sušna razdoblja i isušena vegetacija stvaraju povoljnije uvjete za zapaljenje i brzo širenje vatre. Pojedini klimatski modeli također upućuju na moguć porast broja munja u mnogim dijelovima svijeta tijekom ovog stoljeća, što bi moglo povećati rizik od prirodno izazvanih požara. No, stručnjaci naglašavaju da na veličinu i učestalost požara jednako snažno utječu suša, stanje vegetacije i vremenski uvjeti nakon samog udara groma.

Kako je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji?

Dubrovačko-neretvanska županija spada među područja Hrvatske s najvećim rizikom od požara otvorenog prostora. Tijekom ljeta vegetacija je često izrazito suha, a nakon grmljavinskih nevremena povremeno se bilježe požari za koje je uzrok udar groma.

Ipak, prema dosadašnjim podacima, najveći dio velikih požara u Hrvatskoj i dalje se povezuje s ljudskim djelovanjem, dok požari izazvani gromovima čine prirodni, ali znatno rjeđi uzrok njihova nastanka.

Svaki požar koji započne udarom munje podsjeća da priroda sama može pokrenuti vatrenu stihiju. No hoće li se ona zaustaviti na nekoliko četvornih metara ili prerasti u katastrofu, najčešće odlučuju vremenske prilike koje slijede – prije svega suša, vjetar i visoke temperature.