ČUDO OD DJETETA Prvak s posuđenim reketom iz mjesta od niti 600 stanovnika. Sada ima dres hrvatske reprezentacije

„Molili smo Boga da prođe barem prvo kolo, da ne ispadne odmah, da nismo putovali sve do Karlovca bez veze, ali Neno je jednostavno odlučio osvojiti taj turnir. Polufinalni meč je trajao dva sata, bio je to teški triler. Ne znamo ni sami koliko je meč lopti obranio, ljutio se, plakao, no svaku je meč loptu okrenuo u poen. Upravo je taj meč pokazatelj kako sport gradi karakter djeteta. Kako se dići kad padneš, kako se boriti lavovski do zadnje lopte. Uspio je pri kraju suzdržati vlastite emocije, u tom je trenutku krivo mislio da će ga pozvati u reprezentaciju ako osvoji turnir, to ga je motiviralo. Turnir je osvojio, a poziv za reprezentaciju došao je dvije godine kasnije“, prisjetila se Ivana Šain kako je njen sin 2024. godine postao državni prvak u tenisu, u kategoriji do deset godina.

Biti tenisač znači biti sam

Tenis je jedan od najtežih sportova na svijetu, priznat će to oni koji ga igraju, ali i oni koji ga gledaju na malim ekranima jer ga je ponekad teško samo i gledati. Od tenisača se traži sve što sportaš može imati, od izdržljivosti, brzine, snage i koordinacije do tehnike, taktike i, više od svega, mentalne snage za izdržavanje nevjerojatnih psiholoških pritisaka. Tenisač je potpuno sam, nema zamjene, nema suigrača koji će preuzeti odgovornost za loš dan. Ako izgubiš koncentraciju na nekoliko minuta, izgubit ćeš i meč. Kad sve to stavimo u kontekst južnodalmatinskog otoka, čija je tenisačka scena tek u povojima, koji nema zatvorenih terena i gdje su uvjeti, najblaže rečeno, limitirani, uspjesi 12-godišnjeg Nena Šaina iz Čare na Korčuli, bez dvojbe ga svrstavaju u kategoriju čuda od djeteta.

Srednje dijete

Neno je srednje dijete obitelji Šain iz Čare. Njegov brat Roko ima 15 godina, sestra Mia 6, a on je upravo završio 6. razred OŠ Smokvica. Sportski talent nije pokupio slučajno, njegov otac Domagoj Šain veći dio života proveo je u Kanadi, gdje je bio proglašen najboljim obrambenim igračem nacionalne nogometne lige i kapetan ekipe Toronto Croatia. Nakon 20 godina, Domagoj odlučuje vratiti se u rodnu Čaru i to zbog ljubavi.

„Vratio se u Hrvatsku zbog mene“, usput je spomenula majka Ivana te nastavila – „Otvorili smo firmu za računalne djelatnosti. I danas radimo zajedno i to „remote“ iz druge države. To je svakako olakotna okolnost za Nenov tenis, moramo uskladiti njegove treninge, turnire i česta putovanja s poslom. Pritom nikad ne znaš hoće li odigrati samo kvalifikacije ili ostaje do finala“, objašnjava nam strpljivo.

Međutim, Neno najčešće ostaje do finala, danas je to činjenica. Majka za njega kaže da je najposebnije i najbolje dijete na svijetu, a isto tvrdi i za svoje drugo dvoje djece. Kao srednje dijete, naučio se izboriti za sebe, no s velikom dozom empatije i pažnje prema drugima. Izrazito je talentirano dijete, ističe Ivana, čega god se prihvati sa zanimanjem, ide mu odlično. Izvrstan je u nogometu, u školi je odlikaš, super mu ide crtanje, zanima ga i glazba, no tenis je njegova najveća ljubav koja ga privlači magnetnom čarolijom mješavine patnje i radosti, padanja i uspjeha, kakvu samo sport može pružiti.

Kako je sve počelo?

Nenov brat Roko prva je generacija tenisača otočnog Teniskog kluba Mot koja je nastupala na HTS turnirima, a Neno ga je u tome slijedio. Tenis je počeo trenirati s pet godina. Oba brata su dugo trenirala i tenis i nogomet, no uskoro je došao trenutak kad su se morali odlučiti na jedno od to dvoje. Roko je odlučio očevim stopama, a Neno je odabrao tenis. Nažalost, Roko je kasnije dobio ozbiljnu ozljedu koljena koja ga je trajno udaljila sa sportskih terena pa danas s bratom najčešće zabaci košarku.

Obitelj Šain tako je počela intenzivno pratiti tenis pokušavajući što bolje razumjeti igru i komplicirane rang-liste te sustav bodovanja Hrvatskog teniskog saveza. Neno je, pritom, svoj dio odrađivao i još odrađuje bez greške.

„Nije ni od nogometa odustao u potpunosti, a tenis jednostavno obožava. I Roko i Neno su odlikaši, u školi prolaze s 5.0 prosjekom. Moram pohvaliti sve učitelje, Nenovu razrednicu Nikolinu Tomić, ali i njegove prijatelje iz razreda. Ima jako veliku podršku u školi, kad smo bili na turniru u Čakovcu, u učionici su pratili meč. To nam puno znači“, priča nam Ivana.

Trener Ivan Protić, idejni tvorac teniske scene na otoku, osnivač i glavni trener TK Mot bez kojeg ove priče ne bi ni bilo, u Nenu je vrlo brzo prepoznato natjecateljski potencijal, a roditelji Šain već su znali što znače HTS turniri, putovanja, troškovi i organizacija.

Državni prvak s posuđenim reketom

Sustav natjecanja za najmlađe tenisače u Hrvatskoj organiziran je po dobnim kategorijama, a djeca do 10 godina igraju prilagođene mečeve s kraćim setovima. Tijekom sezone skupljaju bodove na regionalnim turnirima, pri čemu je Hrvatska podijeljena na nekoliko regija. Najuspješniji natjecatelji na kraju godine nastupaju na regionalnim Masters turnirima, a upravo kroz njih izbori se plasman na završnicu državnog prvenstva.

Na državnom prvenstvu nastupa po 32 najbolja igrača iz cijele Hrvatske, odnosno najuspješniji predstavnici svojih regija. Neno je 2024. godine ostvario najveći uspjeh dosadašnje karijere osvojivši završni turnir u Karlovcu i naslov državnog prvaka Hrvatske do deset godina. Baš je u Karlovcu pokazao nevjerojatnu mentalnu snagu tijekom polufinalnog meča kojeg smo spomenuli na početku teksta, no ni finalni meč nije bio ništa lakši.

„Na zagrijavanju je sestri rekao da bude tiša, a ocu da mu ništa ne govori jer sve zna. Prije početka meča je reketom udario u stup pri čemu je puknuo. Srećom, upozorili su nas da ponesemo rezervni reket, par dana prije puta nazvala sam Marijetinu mamu, ona je Nenova klupska suigračica, posudili su nam njen. U trenutku kad je počelo finale, Neno nikad prije taj reket nije držao u ruci. Pobijedio je rezultatom 4-1, 4-0 i postao prvak države“, prisjetila se emotivno Ivana.

Ipak, Neno je bio vidno razočaran, nije dobio poziv u reprezentaciju. U tom trenutku nije znao da će mu se uskoro ostvariti najveći san, a to je da zaigra u nacionalnom dresu.

Snovi se ostvaruju teškim radom

HTS natjecanja organizira po dobnim kategorijama, do 10 godina, do 12, 14, 16 i 18 godina, nakon čega slijede seniorska natjecanja. Tijekom cijele godine igraju se turniri različitih rangova na kojima se skupljaju bodovi za nacionalne rang-liste. Posebno se boduju otvorena i dvoranska prvenstva Hrvatske, a za konačni poredak računaju se rezultati šest najboljih pojedinačnih i četiri najbolja nastupa u parovima.

Neno ove godine nije nastupio na dvoranskom prvenstvu Hrvatske jer je neposredno prije natjecanja dobio varičele, odnosno vodene kozice, kako vam je draže. Zbog toga nije uspio prikupiti dovoljno bodova za izravan ulazak u glavni ždrijeb državnog prvenstva. U Čakovec na državno prvenstvo je stigao kao 23. igrač nacionalne rang-liste i prvi nositelj kvalifikacija, što je značilo da je put do završnice morao tražiti težim putem.

Ždrijeb ga nije mazio, već u prvom kolu čekao ga je drugi nositelj turnira i reprezentativac Hrvatske iz Zadra. Neno ga poznavao s prijašnjih turnira, glatko ga je pobijedio. Nakon toga dodatno je podigao razinu igre i sljedeća dva susreta dobio bez izgubljenog gema. Zaustavljen je tek u polufinalu te je ove godine osvojio treće mjesto u državi. Njegovi izvanredni nastupi nisu prošli nezapaženo, uskoro je uslijedilo ono o čemu je sanjao – poziv u Hrvatsku tenisku reprezentaciju! Majka nam otkriva kako još uvijek ne znaju gdje će biti pripreme, mečevi će se igrati krajem srpnja, no cijela Čara i cijeli otok znaju da se Neno jako, ali baš jako veseli tome.

Težina preteška za dječja pleća

Uspoređivati uvjete za treniranje na otoku i u većim gradovima je bespredmetno, dovoljno je reći da Neno ne može trenirati dok pada kiša, ponekad uspije odraditi jedan trening prije nekog važnog turnira. Tome treba pridodati i psihološku težinu tenisa, koju dječja pleća teško nose. Kad su individualni sportovi u pitanju, podrška roditelja je presudna, emocionalna, psihološka, financijska i logistička.

„Djeca koja igraju tenis se jako teško nose s porazima, rijetko kad vidim dijete koje je izgubilo teniski meč, a da ne plače. Jako ih bole i peku poeni dosuđeni u korist protivnika, Neno zna misliti o nekom poenu cijeli meč. Nakon izgubljenog meča, roditelji moraju jako pažljivo birati riječi. Domagoj ide s njim na svaki turnir, zajedno gledaju mečeve, rade mentalne treninge, razvijaju strategije, uče kako zaboraviti izgubljeni poen i koje žice za reket naručiti. Učimo ga da iz svakog poraza izvuče lekciju, da iz njih nauči“, priča nam Ivana ističući kako Neno trenira individualni i u grupi, u Istruzi na terenima te u Korčuli na Korčula Hill terenima.

 

Za njega ćete još čuti

Jedno osvojeno državno prvenstvo, jedno treće mjesto te poziv u reprezentaciju za bilo kojeg tenisača u dobi od 12 godina je veliki uspjeh, a za Nena Šaina, iz središta otoka Korčule, iz mjesta od niti 600 stanovnika, priznat ćete, izvanredan je uspjeh i temelj na kojem se može graditi ozbiljna teniska karijera.

„Ne želimo ga forsirati, ako je tenis njegov put kojeg bira, dat ćemo sve od sebe da budemo uz njega. Ono što je sigurno jest da je zaljubljen u taj sport, obožava treninge i turnire, satima vježba servis, nikad mu nije dosta tenisa. Već smo počeli razmišljati o turnirima diljem Europe, a ne samo u Hrvatskoj i Dalmaciji“, poručila je majka.

Bravo Neno, bravo Šaini, cijeli je otok ponosan na vas!

Foto: Obiteljski album, Teniski klub Mot, HTS