BOROVI NA (Š)PUNTINU Mir, mir, mir, nitko nije kriv za pale borove i loše osmišljen projekt

Projekt bivše gradske vlasti vrijedan više od 86 tisuća eura, nakon tri godine strpljivog čekanja, nade i vjere u najbolje, nedavno je u potpunosti propao, šest borova je u cijelosti palo, a još tri su na izdisaju.

Sadnja borova na Puntinu projekt je koji je odmah na početku izazvao polemiku javnosti. Korčulani su uglavnom bili nezadovoljni i iznenađeni odlukom da se odmah uz gradske zidine, na poziciji koja trpi udare vjetra gotovo svakodnevno, sadi alepski bor. Razlog je jednostavan, sumnjali su da projekt može uspjeti i bili su u pravu.

Ipak, malo vjere i nade da će borovi na Puntinu doživjeti koju godinu davala je struka. Naime, radi se o projektu bivše SDP-ove vlasti na čelu s nekadašnjom gradonačelnicom Nikom Silić Maroević koja je od MRRFEU-a dobila bespovratna sredstva iz Programa za razvoj otoka. Silić Maroević dobila je od ministarstva 54.500,00 eura, a preostalih nešto više od 32 tisuće eura platila je iz gradskog proračuna.

Za borove na Puntinu utrošeno je ukupno 86.524,28 eura. Od toga je na građevinske radove koje je izvela tvrtka Probik d.o.o. potrošeno 63.937,05 eura, za odabir biljnih kultura, sadnju, sidrenje, nadzor i logistiku sadnje isplaćena je 21.087,23 eura i to obrtu Anemona, a nadzor građevinskih radova obavila je tvrtka Čale d.o.o. za 1.500,00 eura.

Kako doznajemo od Grada Korčule, idejni projekt uređenja napravila je tvrtka Tubus d.o.o., no prije sadnje nije izrađena stručna podloga ni elaborat hortikulturnog uređenja. Biljke su odabrali bivša gradonačelnica Silić Maroević te ispred struke i obrta Anemona Milan Vojinović, diplomirani inženjer šumarstva i dugogodišnji član ADIPA-e, Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske.

Za nešto više od 21 tisuću eura, Vojinović je u suradnji s tadašnjom gradonačelnicom, odabrao posaditi 26 stabala, 22 bora i četiri tamarisa, 50 raznih niskih biljaka i 200 ružmarina. Projektom je, kako je najavljivala Silić Maroević, planirana pješačka staza do plaže, šljunak, klupe i tuševi, a provedba je trajala od 30. studenog 2023. do 29. travnja 2024. godine.

Korčulani su odmah nakon sadnje borova upozoravali na mogućnost da neće uspjeti izrasti, da će izrasti nakrivo zbog udara vjetra te da će izgledati estetski neprihvatljivo. Upravo se to i dogodilo, fotografije borova koji rastu ukoso i izgledaju osušeno i bolesno od udara vjetra i soli bile su pop-hit na društvenim mrežama pa je i krnoval 2024. godine prigodno nosio ime Boro Puntinović.

Bivša gradonačelnica je često u medijima isticala kako vjeruje struci te da treba pričekati završetak projekta da bi se vidjeli rezultati, no i oni rijetki koji su branili borove na Puntinu ovih su dana promijenili mišljenje. Dovoljno je pogledati fotografije famoznih borova danas kako bi zaključili zašto, ali ne samo fotografije borova, već i cijelog projekta.

Tamarisi na Puntinu nisu nikad posađeni, niskog raslinja i ružmarina ima, ali je također u lošem stanju, barem tako izgleda. Staza do plaže i šljunak su tu, postavljene su i tri kamene klupe, no od tuševa ni traga, niti glasa. Zapravo ima traga, pokraj paravana za presvlačenje je cijev, moguće od vode za fantomske tuševe. Od 22 posađena i usidrena bora, šest ih je u potpunosti palo, a još nekoliko ih je nagnuto, na dobrom putu da također dotaknu dno, doslovno i figurativno.

Borovi su pali nedavno, kad je, nakon tri godine strpljivog čekanja, uklonjen sistem sidrenja korijena. Pričekali su KTD Hober i Vojinović da prođe tramuntana, bio je to prijelomni trenutak za slavne borove koji nažalost nije prošao dobro. Prema izvješću inženjera Vojinovića kojeg je uputio Gradu Korčuli i KTD-u Hober, posljedice uklanjanja sidrenja zahvatile su ukupno devet borova na Puntinu, dva bora s lijeve (zapadne) strane ulaza naklonila su se gotovo do tla pod težinom krošnje, ali im korijen nije iščupan iz zemlje. Na desnoj (istočnoj) strani, svih sedam stabala pomaknuto je iz prvobitnog položaja. Prva tri stabla ostala su uspravna, četvrto i peto stablo završili su na tlu, pri čemu je korijen djelomično izašao iz supstrata, šesto i sedmo stablo prilagodili su se novom položaju.

Prema izvještaju Vojinovića, borovi na zapadnoj strani bili su najizloženiji jakim udarima vjetra pa su s vremenom razvili snažniji korijenski sustav i veću stabilnost. Istodobno su svojim položajem štitili stabla na istočnoj strani, koja zbog toga nisu morala razvijati jednako čvrsto korijenje.

Budući da projekt nije obuhvaćao samo sadnju borova, već i ružmarina, drugog bilja i građevinske radove, teško je precizno utvrditi cijenu pojedinog stabla. Ako bi se cjelokupan trošak sadnje, biljnog materijala, sidrenja, logistike i hortikulturnih radova (21.087,23 €) podijelio samo na broj posađenih biljaka, ispada oko 76 eura po biljci. Međutim, borovi su daleko skuplji od ružmarina i niskog bilja. Ako pretpostavimo da je najveći dio tog iznosa otišao na 22 velika bora, njihov prijevoz, sadnju i sidrenje, možemo procijeniti, iako je to okvirno nagađanje, da je jedan bor koštao između 500 i 1.000 eura, možda i više ako su bili veći primjerci.

Za te novce, objašnjenje kako su se zapadni borovi navikli boriti s vjetrom, a istočni su rasli u njihovoj zavjetrini pa su nakon uklanjanja sidrenja pali, zvuči dosta nategnuto. Zato smo kontaktirali Milana Vojinovića, pitali smo ga ima li kakvo dodatno objašnjenje. Vojinović navodi kako je svoje stručno mišljenje o projektu dao u izvješću Gradu i KTD-u Hober i kako ne želi davati dodatne izjave. Istaknuo je kako u uputstvima stanovite njemačke tvrtke, koja je certificirana u EU za sustave sidrenje stabala, stoji da se sidro sa stabala pod konstantnim udarima vjetra diže nakon šest godina, a ne nakon tri, kako je napravljeno u Korčuli.

Zanimljiv odgovor, ako uzmemo u obzir da je upravo Vojnović, u suradnji s KTD-om Hober, nedavno dogovorio dizanje sidra s borova nakon tri godine od sadnje. Iz KTD-a Hober poručuju kako je njihov prioritet spasiti ugrožene borove i omogućiti im oporavak, neovisno o različitim mišljenjima koja se danas mogu čuti o samom projektu ili odluci da se na Puntinu posadi upravo takva vrsta drveća.

„Cilj je spasiti borove, neovisno o tome što će gradonačelnik odlučiti napraviti s njima, možda ih prebaciti na neku drugu lokaciju ili slično. Svakako, sad nije idealno vrijeme za presađivanje tako velikih stabala, a nažalost, mi ih ne možemo podignuti s običnim alatima, bit će potrebna pomoć građevinara. Uredno ih zalijevamo“, poručili su iz KDT-a Hober.

Preporuka struke, u ovom slučaju inženjera Vojinovića, jest da se ugrožena stabla isprave te ponovno usidre s kolcima. Kako doznajemo, gradonačelnik Korčule Frano Jeričević razmatra moguće opcije. Ono što je sigurno jest da projektom, kojeg je naslijedio, nije nimalo zadovoljan.

„Mišljenja sam da projekt nije ostvario planirani cilj, nisam zadovoljan i nikad se ne bih odlučio za sadnju borova na toj poziciji“, navodi Jeričević.

Kao i od prvog dana, sudbina ŠPuntina, odnosno šume na Puntinu, je neizvjesna. Međutim, nije problem u borovima ni u loše osmišljenom i nedovoljno dobro provedenom projektu kakvih smo se nagledali tijekom bivše vlasti. Greške se događaju svakome. Problem je u tome što nitko nije odgovoran, a kriv je uvijek netko drugi ili netko treći.