NOBILO U SPLITU OBILJEŽIO 50 GODINA KARIJERE Najveći hrvatski živući kolorist otvorio izložbu u krcatoj Staroj gradskoj vijećnici

Pola stoljeća umjetničkog rada obilježio je sinoć u Splitu najveći hrvatski, živući kolorist Stipe Nobilo, otvorenjem izložbe „Vječno sunce podneva“ u Staroj gradskoj vijećnici na Pjaci, u organizaciji Muzeja Grada Splita.

Pred brojnom publikom predstavljena su njegova djela nadahnuta Mediteranom, u prepoznatljivom bogatom koloritu autora, a izložba je postavljena povodom 50 godina od Nobilove prve izložbe 1976. godine u Zagrebu.

Stipe Nobilo je Korčulanin, rođen 1945. godine u Lumbardi, malom, ribarskom naselju na rtu otoka Korčule. Gimnaziju je završio u Korčuli, Pedagošku akademiju, smjer hrvatski jezik i likovna umjetnost u Splitu, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1971. Nakon diplome, nekoliko godina s Lujom Lozicom provodi u njegovom atelijeru na Vrniku, a upravo je poznati kipar znao kako i gdje usmjeriti mladog slikara. Na preporuku Lozice, dubrovački slikar Ivo Dulčić 1973. godine angažira Nobila za izradu mozaika „Sunce znanja“ u lapadskoj školi, ostalo je povijest.

Prvu izložbu Nobilo je zabilježio nešto ranije i to 1974. godine u hotelu Marko Polo u Korčuli. Tog je dana bila vaterpolska utakmica KPK i zagrebačke Mladosti, poznati vaterpolist Ozren Bonačić kupio je jednu od rijetkih Nobilovih slika na kojoj su ljudi, sliku moreške. Nekoliko slika kupio je i tadašnji gradonačelnik Zagreba Ratko Karlović. Već je onda bilo jasno da mladi slikar iz Lumbarde ima ono nešto, nešto posebno, nešto drugačije što privlači i kritiku i publiku.

Druga izložba, prva velika i službena, dogodila se 1976. godine u Galeriji Zagreb. Događaj je snimala i televizija, a prilog se emitirao u udarnom, večernjem Dnevniku kad je urednica vijesti iz kulture bila glasovita novinarka Neda Ritz. Svi koji su onda nešto značili u društvenom i političkom životu Zagreba bili su na otvorenju njegove izložbe, a Nobilo se posebno sjeća poznatih Korčulana, u prvom redu kipara i profesora Frana Kršinića, akademika Petra Šegedina i brojnih drugih. Bio je to trenutačan i neočekivan uspjeh mladog slikara, preko noći postao je zvijezda.

„Bilo je puno ljudi i jesam, bio sam uzbuđen, osjećao sam se kao neka rijetka zvijer koju prikazuju ljudima. S vremenom to postane rutina. Danas više ne uživam toliko u izložbama, postale su mi tramak“, ispričao nam je slikar prije nekoliko godina.

Ipak, osmijeh koji smo vidjeli na Nobilovom licu sinoć posvjedočio je suprotno. Na tri etaže Stare gradske vijećnice na splitskoj Pjaci okupila se krema splitske umjetničke scene, što bi se reklo – tražilo se mjesto više. Gospođe u dizajnerskim kostimima mahale su se finim lepezama, a važne persone iz svijeta umjetnosti i kolekcionarskog establišmenta strogo su preko naočala gledale brojnu mlađu publiku koju bez presedana privlači raskošni Nobilov kolorit. Bio je tu poznati slikar Vatroslav Kuliš, koji je povezao Nobila i Muzeje Grada Splita, priznati doktor Ante Punda, nekadašnja ministrica i stručnjakinja za kulturne politike Nansi Ivanišević, glasoviti novinar Slobodne Dalmacije Miroslav Ivić i mnogi drugi.

Izložbu je postavila mlada kustoskinja Petra Dajak Belas. Njeno ime zapamtila sam nakon što je prošle godine genijalnom idejom spojila Tijardovića i Gotovca u izložbi „Od note do kroja“. Pripada mlađoj generaciji kustosa koji ne postavljaju samo prekrasne slike na zid, za što također treba imati znanja i vještina, već pokušavaju izgraditi priču oko autora. Majstorica je povezivanja tradicije, lokalnog identiteta i umjetnosti u novi, svježi, punokrvni i suvremeni koncept koji je pitak i blizak i starijim i mlađim generacijama, a njenim radom oduševljen je i korčulanski slikar.

„Izložba ne može biti bolje postavljena, osjetila se silna dinamika miješanja velikih formata sa srednjima i malima, pomogla je i fina rasvjeta. Posebno me veseli kad se mladi svijet afirmira na starim slikarima. U Splitu izlažem od 1984. godine, izlagao sam u svim renomiranim privatnim galerijama, ali ovo je prvi put za Muzej Grada Splita. Split mene voli, tu sam se školovao, ali i stilski izdvojio“, objašnjava nam strpljivo Nobilo.

A sudeći prema broju ljudi i oduševljenim komentarima, Splićani zaista vole Nobila, ali nisu jedini! Među brojnim uzvanicima i posjetiteljima, vidjeli smo i nekolicinu otočana, Lumbarjana, kako ponosno klimaju glavama naglašavajući svoju povezanost sa slavnim slikarom kao informaciju od presudne važnosti. Legitimno. Bila je tu i Nobilova obitelj bez koje ni svi ti ljudi, ni sve te slike nemaju smisla, njegov sin, nevista i unuci u koje je slikar beskrajno zaljubljen.

Na izložbi je prikazan njegov recentni rad, utopijski mediteranski katastri čije boje naglašava vječno podnevno sunce. Mnogi će reći, čak i mlada kustoskinja, da Nobilovo slikarstvo zrači srećom i pozitivnošću, no ne bih se složila. Ono jest mirno, prisno, ugodno i blisko, ali istodobno nas kontrasti boja i minijaturni fragmenti žuljaju i privlače korak naprijed. Korak bliže, otočani će uočiti svjetionik na Ražnjiću, stari kaštil na Veloj glavici gdje je slikarev atelijer, tri barke na Tatinji, smokvu, rogač, pinj, Bisače i Gubavac…

Ti će nas detalji, a svaki će čovjek pronaći neki svoj, potaknuti da razmislimo o djetinjstvu, o vremenima kojih više nema, o mediteranskim pejzažima koje nagriza kapitalistički poredak, o prekrasnim trenucima slobode i suživotu s prirodom koji su načeti i kompromitirani, uhvatit će nas melankolija i osjećaj egzistenacijalne praznine, kao da je sve najbolje u našim životima već prošlo.

Ipak, Nobilo je izvanredni stručnjak kolorita, ne kaže se bez razloga da je najveći, hrvatski, živući kolorist, onaj o kojem se predaje na akademijama i fakultetima, jedan od onih koji su ustanovili svoj vlastiti smjer. U tom smislu, njegove su slike prekrasne, estetski privlačne, beskrajno ugodne u vještom kontrastu boja kojeg možemo pripisati jedino genijalnom talentu. Iz te perspektive, svatko će od Nobila uzeti i čuti ono što mu treba ili ono što želi, kolekcionar će se vjerojatno pohvaliti kako ima jednu od rijetkih njegovih slika s ljudima, kustosi će pisati duge tekstove u kojima će se čuditi kako je spojio Vermeerovu zelenu, venecijansku crvenu, indigo i ružičastu, a otočani će tražiti djeliće Mediterana koji polako, ali sigurno nestaje.

Nobilo je Zagreb napustio na početku snažnog uzleta slave i moći te je proveo ostatak života na jugu, na otoku, u mjestu od hiljadu stanovnika. Proveo ga je kao muž, otac, dida, ribar, vinogradar i slikar, slaveći prirodu i Boga. Nije lako pronaći svoj stil, a onda i cijelu karijeru ne odustati od njega, unatoč stalnoj mjeni trendova, uzdići se do prepoznatljivosti da i onaj najobčiniji čovjek, koji nema pojma o slikarstvu, kad vidi njegove pejsaže odmah zna da se radi o Nobilu.

Uzimajući u obzir njegov životni put te gledajući i slušajući 81-godišnjeg slikara, zanos kojim nakon više od 50 godina još uvijek slika, uvjerljivost kojom priča o svom radu i jednostavnost kojom govori o životu – slobodno možemo reći da je Nobilo pronašao recept za sreću. Ako vam je to previše, onda recept za mir.

Izložba se u Splitu može razgledati do 26. srpnja, a već 11. srpnja Stipe Nobilo otvorit će i novu autorsku izložbu u Bolu na Braču. U galeriji poznatog kolekcionara Ivice Karninčića predstavit će postav sastavljen od Nobilovih minijatura formata 17 × 23 centimetra, radova manjeg formata koji donose autorov prepoznatljiv mediteranski rukopis u sažetijem i koncentriranijem izrazu.

FOTO: Muzej Grada Splita, Dora Lozica (& video)