
TAJNA KOJU SU GODINAMA ČUVALI Oliver je potajno otpjevao veliki hit s omiljenom klapom, nitko nije znao
I neka projdu sve obilance
svi lipi gušti i sve užance
i neka nima ni sna ni smija
uz tebe uvik znan ča bi tija
a vitar puše, a vitar puše
a vitar puše, nek samo puše
Sigurni smo da na otoku nema osobe koja ne zna stihove poznate Oliverove pjesme „A vitar puše“, a vjerojatno ni u cijeloj Dalmaciji ne biste našli jednu dušu koja bi ostala nijema na glasoviti refren. Jednu od najpoznatijih dalmatinskih šansona, koja nije ni tužna, ni vesela, ni patetična, ni posebno sugestivna, već je doslovno „vitrena“, prozračna i eterična, kakva dalmatinska svakodnevica zapravo jest, napisao je trojac koji je zaslužan za većinu najljepših pjesama s juga Hrvatske. Glazbu potpisuje legendarni Zdenko Runjić, stihove kultni Jakša Fiamengo, a aranžman ni manje, ni više nego Dinko Fio!

Već se ta tri imena čine dovoljna za evergreen, no „A vitar puše“ skriva i jednu zanimljivu priču, anegdotu ili tajnu, kako vam je draže, koju ćemo ispričati ili otkriti.
Iako se danas smatra jednim od brojnih nezaboravnih Oliverovih hitova, pjesma je premijerno izvedena na festivalu Split ’83, na večeri „Na klapski način“ i to ne u izvedbi onog jednog najpoznatijeg Velolučanina, već u izvedbi sedam Velolučana! Oni su klapa Ošjak, a što se događalo tih godina i kako je nastala „A vitar puše“, ispričao nam je legendarni član klape, maestro, ili kako on više voli – meštar Janes Vlašić.

„Klapa Ošjak snimala je pjesmu za jednu izdavačku kuću, dok je Oliver već bio poznati pjevač zabavne glazbe koji je snimao za druge izdavače, a želio je otpjevati solo. Naravno, morao je paziti za koga će snimati da ga ne bi tužili, ali je solo otpjevao. Oliver je za solo u pjesmi modificirao glas, tko ga dobro poznaje odmah ga može peškat, a ako koncentrirano poslušate snimku, čut ćete ga i vi! Tako je Oliver otpjevao solo u pjesmi ‘A vitar puše’ s klapom Ošjak, a da nitko tad to nije ni znao, osim nas“, prisjetio se kroz smijeh meštar Janes.

Fotografija na kojoj izvode pjesmu nastala je 1984. godine i to na koncertu u Zagrebu „Vela Luka u Lisinskom“. Kako nam otkriva meštar, osim Olivera i klape Ošjak, na koncertu su nastupili još i Jasna Zlokić, Vokalno instrumentalni sastav Amfora, a konferansu je vodio Ivo Cetinić Paron. Posebno je iznenađenje bio veloluški Big Band, jazz orkestar u kojem su svirali redom Lučani, a među njima i Janes Vlašić.
„Sigurno ste čuli za Branka Molana, on je osmislio ciklus ‘Lisinski subotom’. Kad sam mu rekao da ćemo mi s Big Bendom pratiti Olivera na nekoliko pjesama, začuđeno me je pogledao i rekao – molim!? On se je začudio što imamo jazz orkestar, a mi smo u Veloj Luci s Big Bandom već izvodili Glena Millera i Dukea Ellingtona“, otkriva nam meštar.

Oliver nikad nije krio ljubav prema rodnoj Veloj Luci, a samo taj jedan put je „sakrio“ ljubav prema klapi Ošjak. Opravdano, priznat ćete. Nije to samo još jedna klapa u bogatoj povijesti dalmatinskog a capella pjevanja, Ošjak bez razmišljanja možemo nazvati klapskom institucijom. Prema arhivi FDK-a Omiš, klapa Ošjak osvojila je čak 18 festivalskih nagrada, a 1981. i 1983. bili su apsolutni pobjednici i to u zlatno doba Omiškog festivala. Ali na stranu i nagrade, Ošjakova suradnja s maestrom Dinkom Fiom ostaje temelj i definicija otočnog klapskog pjevanja kao specifičnog i jedinstvenog smjera u bazenu klapske baštine.

Jedan od tih velikana je i naš sugovornik, meštar Janes Vlašić. Njegovo je ime danas zapisano kao jedno od najvažnijih za klapsku scenu uopće. Meštar je još 70-ih sudjelovao u stvaranju prepoznatljivog veloluškog klapskog zvuka, prvo kroz klapu Zaliv, preteču Ošjaka, a potom kao dugogodišnji bariton, voditelj i maestro jedne od najtrofejnijih otočnih klapa u povijesti festivala. FDK Omiš navodi kako je tijekom karijere s brojim klapama koje je vodio ili ih još vodi, osvojio više od stotinu nagrada, snimio stotine pjesama i ostavio dubok trag u očuvanju autentične, dalmatinske glazbene tradicije. Prošle godine, FDK Omiš uručuje mu posebno priznanje za 35 godina aktivnog djelovanja na festivalu, nagradu za životno djelo od Dubrovačko-neretvanske županije dobio je 2023. godine, a 2014. godine i od Općine Vela Luka.

„Prvu nagradu za životno djelo dobio sam 2014. godine od Općine Vela Luka, čestitao mi je tad naš Oliver Dragojević. Dvije godine kasnije, nagradu za životno djelo od Općine dobio je i Oliver pa sam ja čestitao njemu. Nikad neću zaboraviti što mi je rekao – ‘Hvala ti, ali ja od ovoga živim, a ti, Janes, živiš za ovo“, priča nam meštar.
Klapa Ošjak još je uvijek aktivna, ne samo da je aktivna, već ove godine obilježava 50 godina djelovanja! U tom smislu, Ošjak slobodno možemo nazvati Rolling Stonesima dalmatinskog klapskog pjevanja, a takva će im, izgleda, biti i turneja.

„Nastupit ćemo ove godine na manifestaciji ‘Trag u beskraju’ u čast Oliveru. Pjevat ćemo ‘Velu Luku’ i ‘Jo da mi je’. Na Omiš idemo 26. lipnja gdje ćemo nastupiti na koncertu posvećenom legendarnim klapama i višestrukim pobjednicima festivala. U srpnju idemo na prvi ikad susret klapa u Metkoviću, a planiramo i koncert u Lisinskom i popratnu izložbu svjetskog fotografa, čije ime nećemo još spomenuti, u Galeriji Klovićevi dvori. Također nam je u planu napraviti posebnu proslavu, jedan intimni koncert klape Ošjak u Veloj Luci, možda na Oliverov rođendan 7. prosinca, ali nismo još sigurni“, nabraja meštar.

Prije svega toga, meštar će spakirati svoju melodiku i zaputiti se na pučinski otok Lastovo gdje vodi čak dvije klape, žensku klapu Ladesta i mušku Fumari. Tamo će se 6. lipnja održati peta Smotra klapa „Tamo na divnom Jadranu plavom“ gdje će se Ošjaku, mješovitoj klapi FD Kumpanija iz Vele Luke i domaćinima s Lastova, pridružiti i jedna od najpoznatijih, najdugovječnijih i nagrađivanijih ženskih klapa Luka iz Rijeke.
Ono što je posebno zanimljivo jest elan i žar s kojim meštar najavljuje nastupe, smotre i koncerte. Kao da razgovarate s mladićem koji je tek osjetio magiju klapske pisme, a ne čovjeka iza kojeg je je više od 50 godina predanog rada te koji je u klapskom svijetu probao i doživio doslovno sve. Od originalne postave, Ošjaku danas nedostaju tri člana – Mirko Oreb Dedo, drugi tenor, Vlaho Oreb, bas i Franko Šeparović Koža, legendarni bas profundo, no većina klape je originalna postava koja je nekad žarila i palila omiškim pozornicama. “Svi smo mi Fiova djeca”, zaključio je meštar.

Klapa Ošjak ima dvoje nove djece, odnosno dva nova basa, Nikša Tomašić pjeva s njima već duže vrijeme, a Goran Milošević dat’ će im ruke za „Trag u beskraju“. Sigurno se pitate odakle tim ljudima, nakon više od 50 godina pjevanja, motiv i žar za „njanci“ probe, a kamoli nastupe? Na to pitanje odgovorit će vam stih pjesme s kojom smo započeli ovu priču – „Ova nas jubav jača i ‘rani, a vitar puše“.
Foto: privatni album


