KAKAV PARADOKS Solarna energija na jugu Hrvatske: najveći potencijal, ali paneli su tako rijetki. Kako to?

Južna Hrvatska spada među najsunčanije dijelove Europe, s klimatskim uvjetima koji su idealni za proizvodnju električne energije iz fotonaponskih sustava. Unatoč tom prirodnom potencijalu, solarni paneli na krovovima kućanstava, apartmana i poslovnih objekata i dalje su relativno rijetka pojava u odnosu na očekivanja.

Stručnjaci i tržišni sudionici ističu kako problem nije u tehnologiji ni u dostupnosti sunca, nego u kombinaciji administrativnih, infrastrukturnih i ekonomskih prepreka.

Jedan od ključnih izazova je elektroenergetska mreža koja u dijelovima Dalmacije, osobito na otocima i u turističkim zonama, nije izvorno projektirana za velik broj malih, distribuiranih proizvođača električne energije. U praksi to znači da priključci mogu biti sporiji, a kapacitet mreže ograničen, što usporava nove instalacije.

Uz to, investitori i kućanstva često se suočavaju s dugotrajnim administrativnim postupcima, od ishođenja suglasnosti do tehničkog priključenja i obračunskih mjernih sustava. Iako su procedure posljednjih godina djelomično ubrzane, percepcija sporosti i dalje značajno utječe na odluke građana.

Ekonomika ulaganja također igra važnu ulogu. Iako su cijene solarnih panela u dugoročnom padu, ukupni trošak sustava, uključujući projektiranje, instalaciju, invertere, eventualne baterije i priključak i dalje predstavlja ozbiljnu početnu investiciju za prosječno kućanstvo.

U turističkim područjima dodatni faktor je specifična struktura nekretnina jer je veliki udio apartmanskih objekata u suvlasništvu i starijih zgrada što otežava donošenje zajedničkih odluka o investicijama.

Dodatnu prepreku predstavljaju i urbanistička te konzervatorska ograničenja, posebno u povijesnim jezgrama obalnih gradova gdje se solarni paneli često smatraju vizualno neprihvatljivima.

Poseban izazov predstavlja i sezonalnost potrošnje i proizvodnje. U Dalmaciji se najveća proizvodnja električne energije iz solarnih sustava događa upravo ljeti, kada su i potrebe turističkog sektora najveće, dok je zimi proizvodnja znatno manja. Bez sustava za pohranu energije, dio potencijala ostaje nedovoljno iskorišten.

Sve to dovodi do paradoksalne situacije prema kojem regija s iznimnim solarnim potencijalom i dalje ima relativno skromnu razinu iskorištenosti tog resursa, dok se energetska tranzicija odvija sporije nego što bi klimatski i geografski uvjeti dopuštali.

---