Ex Belvedere: mogu li lokalne vlasti išta poduzeti i što zapravo kaže zakon o zapuštenim objektima?

Više od tri desetljeća nakon ratnog razaranja, bivši Hotel Belvedere i dalje stoji kao jedna od najvidljivijih ruševina na dubrovačkom području. Smješten na atraktivnoj lokaciji uz more, ovaj nekadašnji hotelski kompleks danas je simbol neiskorištenog prostora, ali i složenih imovinsko-pravnih i administrativnih prepreka koje godinama koče njegovu obnovu.

Građani se s pravom pitaju, mogu li lokalne vlasti konačno nešto poduzeti kako bi se ovaj prostor stavio u funkciju ili barem uredio na način koji ne narušava sliku grada?

Prema hrvatskom zakonodavnom okviru, jedinice lokalne samouprave imaju određene ovlasti, ali one nisu apsolutne. Grad Dubrovnik može kroz prostorne planove i urbanističke dokumente definirati namjenu područja, uvjete gradnje i smjernice za rekonstrukciju ili novu izgradnju. Također, može poticati investitore, pokretati izmjene prostornog plana te sudjelovati u postupcima izdavanja dozvola.

Međutim, ključni problem kod Belvederea često leži u vlasničkim odnosima i pravnom statusu objekta. Ako je zemljište i objekt u privatnom vlasništvu, Grad ne može jednostavno intervenirati i provesti obnovu bez suradnje vlasnika ili jasnog pravnog osnova.

Okvir djelovanja definiran je ponajprije kroz Zakon o prostornom uređenju te Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ti zakoni omogućuju jedinicama lokalne samouprave da kroz prostorne planove određuju uvjete korištenja zemljišta, ali i da u određenim slučajevima reagiraju na zapuštene i opasne građevine – primjerice kroz komunalne mjere, naloge za osiguranje objekta ili sankcije ako građevina ugrožava sigurnost.

No, zakonske mogućnosti imaju granice pa tako bez rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i konkretne investicijske odluke, lokalne vlasti ne mogu same pokrenuti kompletnu obnovu ili prenamjenu ovako velikih kompleksa, koji su u privatnom vlasništvu.

U slučaju Belvederea, upravo se preklapaju svi ključni problemi ,  od dugogodišnje devastacije, preko pravnih i vlasničkih pitanja, do ekonomskih interesa koji se godinama ne uspijevaju uskladiti. Zbog toga prostor i dalje stoji neiskorišten, unatoč svom iznimnom potencijalu.

Ostaje otvoreno pitanje: ima li Grad Dubrovnik dovoljno alata, političke volje i pravnih mehanizama da potakne rješenje ili će Belvedere i dalje ostati simbol dugogodišnje blokade između zakona, vlasništva i investicija?

Dubrovačkoj gradskoj upravi poslali smo upit jesu li možda novi vlasnici javljali jer, ne tako davno, gradonačelnik Mato Franković je javno rekao da su novi vlasnici neki sa Cipra ali da nisu kontaktirali gradsku upravu.