Kome smeta buka Rafala iznad Dubrovnika u čast poginuloj djeci u brutalnoj agresiji?

Ne znam dijelim li stavove većine Dubrovčana, ali prelet Rafala koji su neki doživjeli i mediji predstavili kao “nepotrebnu provokaciju koja tjera turiste iz Grada”, bio je sasvim nešto drugo. Na dan kad je otvoren spomenik poginuloj djeci tijekom Domovinskog rata, nevinim žrtvama brutalne srpsko-crnogorske agresije i bolesne ideje o “srpskom Dubrovniku”, prelet hrvatskih zrakoplova prije svega je značio poruku da tog spomenika i ožalošćenih obitelji ne bi bilo da je mlada Hrvatska država tada imala takvu snagu odvraćanja od svakog agresora.

Brojne objave tim povodom na našem Facebooku potpuno su neshvatljive, bolesne, brutalne i odvratne normanim ljudima, svakome tko razumije poruku i odavanje časti žrtvama agresije koju nismo ni željeli niti očekivali, a samo zbog plebiscitarne želje da Hrvatska bude samostalna, demokratska i slobodna država.

Svi oni s juga Hrvatske koji se sjećaju napada, razaranja, žrtava, okupacije… demonstraciju hrvatske obrambene moći doživljavaju pozitivno, kao jamstvo da se tako što više neće i ne može dogoditi jer Hrvatska danas može obraniti svaku vukovarsku adu, savudrijski otočić ili konavoski zaselak.

Rijetki su u našem slavnom Gradu koji slavi slobodu i na zastavi spremni potpisati kapitulaciju bilo kome, a s Rafalima u zraku svi znaju da nikada neće ni biti u takvoj situaciji. Buka zrakoplova poruka je sigurnosti i slobode, vrijednosti za koje su mnogi zaboravili kako se teško čuva.