Visoke cijene, visoka očekivanja: Turisti više nisu hodajući bankomati, traže vrijednost za uslugu koju plate
Barbara Horvat
7. svibnja 2026.
Dubrovnik se već godinama brendira kao luksuzna destinacija, ali posljednjih sezona sve se češće postavlja pitanje gdje je granica nakon koje gost više nema osjećaj da plaća kvalitetu, nego jednostavno – samo lokaciju.
I odmah treba biti pošten. Dubrovnik jest jedan od najljepših gradova Mediterana i potpuno je logično da kava na Stradunu neće imati istu cijenu kao kava u običnoj gradskoj ulici. Dio računa ovdje se plaća i zbog pogleda, atmosfere, povijesti i činjenice da sjedite usred grada koji godišnje obilaze milijuni ljudi.
No pitanje koje se posljednjih godina sve češće provlači među turistima nije treba li Dubrovnik biti skuplji, nego koliko skuplji.
Usporedili smo cijene u popularnim turističkim lokalima u Dubrovniku, Rimu, Ateni, Barceloni i Nici, odnosno mjestima na kojima prosječni turist najčešće sjedne tijekom odmora.
Dok se u Rimu kava u centru uglavnom kreće između 1,50 i 3 eura, pizza između 10 i 16 eura, a pivo između četiri i šest eura, Atena je još povoljnija pa kava rijetko prelazi tri i pol eura.
Barcelona je nešto skuplja, ali i dalje uglavnom ostaje unutar granice od dva do četiri eura za kavu i do 15 eura za pizzu.
Najbliža Dubrovniku trenutno je Nica, gdje kava stoji između tri i pet eura, pizza između 13 i 18 eura, a pivo između pet i osam eura.
Istovremeno se u Dubrovniku kava u turističkim zonama često penje do šest eura, pizza do 20 eura, a pivo do sedam eura.
Jer Dubrovnik objektivno ima pravo biti skup grad. Najam prostora unutar zidina, broj turista, sezonski troškovi i globalna prepoznatljivost jednostavno ne dopuštaju “normalne hrvatske cijene”.
No prema usporedbama s drugim mediteranskim destinacijama, većina gostiju potpuno bi normalnima doživjela cijene poput kave od tri do četiri eura na Stradunu, pizze između 13 i 16 eura te piva do pet ili šest eura.
No kada obična kava prelazi pet ili šest eura, a pizza se približava brojci od 20 eura, dio gostiju počinje uspoređivati Dubrovnik s najskupljim europskim destinacijama poput Azurne obale ili Santorinija.
Jer luksuz sam po sebi nije problem. Problem nastaje kada gost počne osjećati da više ne plaća iskustvo, nego isključivo lokaciju i popularnost grada.
