Orlando mi je ljubav: Bepo najavljuje povratak u Grad i otkriva tko su mu glazbeni očevi

Od šansone do rapa: Bepo Bagulin otkriva kako je pronašao svoj glas i zašto hip-hop još ima što reći

Hip-hop scena u Hrvatskoj već godinama balansira između undergrounda i mainstreama, između sirove autentičnosti i modernih produkcijskih trendova. Dok jedni tvrde da stagnira, drugi – poput omiškog repera Bepa Bagulina – dokazuju suprotno. Njegov put do rapa nije bio tipičan, ali je zato iskren, osoban i, kako sam kaže – slobodan.

Prije nego što je zakoračio u svijet hip-hopa, Bagulin je odrastao na potpuno drukčijim glazbenim temeljima.

„Odgojio sam se na šansoni, pogotovo dubrovačkoj – Buco i Srđan, Ibrica, Arsen… To me nekako uvelo u pjesništvo. Počeo sam pisati poeziju i prozu, a tek kasnije sam kroz to otkrio rap.“

Pravi zaokret dogodio se tijekom pandemije, kada je hip-hop počeo doživljavati kao prostor za stvaranje. „Znao sam za hip-hop i prije, ali tek tad sam shvatio da kroz njega mogu nešto svoje napraviti. Tu sam najslobodniji – mogu se izraziti svojim žargonom i svojim pogledom na svijet.“

“Postajem taj lik” – razvoj izvođača i osobe

Iako je na sceni već nekoliko godina, posljednje dvije donijele su ozbiljniji iskorak – više nastupa, više rada i jasniji identitet. „Sad već osjećam da postajem taj lik, taj Bepo Bagulin. Prije to nisam tako doživljavao, a sad mi je to postalo dio mene.“

S iskustvom dolazi i sigurnost na pozornici. „Najviše se promijenio taj osjećaj na bini. Sve ide opuštenije, prirodnije. Kako ide vrijeme, vidiš da napreduješ i to te gura dalje.“

Ima li rap scena problem – ili publika?

Na pitanje o stanju domaće rap scene, Bagulin ne vidi problem u nedostatku kvalitete – već u načinu na koji se glazba danas konzumira.

„Ima kvalitetne muzike, ne samo rapa nego općenito. Puno se radi, izdaju se albumi, ima dobrih izvođača… ali kao da to više nije važno.“

Dodaje kako se fokus često pomaknuo s sadržaja na površinu. „Danas prolazi ono što se servira kroz društvene mreže. Nema tu uvijek neke težine ni srži. A dobre stvari nekako ostanu sa strane.“

Za Bagulina nema dileme kada je riječ o jeziku – autentičnost je na prvom mjestu. „Uvijek sam za to da se repa na hrvatskom, čak i na dijalektu. Kako ćeš biti bolji u nečemu što nije tvoje? Najbolji si na svome.“

Upravo taj lokalni pečat, smatra, daje glazbi posebnu vrijednost i prepoznatljivost.

Novi album i povratak u Dubrovnik

Iza njega je i novi album, objavljen krajem travnja, koji sada planira predstaviti publici kroz nastupe. „Radili smo na tome godinu dana i jedva čekam to iznijeti ljudima uživo.“

Posebno mjesto u njegovoj priči ima i Dubrovnik, gdje je već nastupao i glazbeno se razvijao. „Dubrovnik me veže za puno toga. Volio bih se vratiti, pogotovo u Orlando – to mi je baš posebno mjesto. Tamo sam se dosta izgradio kao izvođač.“

Planovi za povratak već postoje, a publika bi ga uskoro ponovno mogla vidjeti na nekoj od dubrovačkih pozornica.

Priča Bepa Bagulina podsjeća da hip-hop nije samo trend – već prostor slobode, izraza i osobnog rasta. I dok se scena mijenja, a publika traži nove forme, ono što ostaje isto jest potreba da se nešto kaže – iskreno i bez filtera.

A dok god postoje izvođači koji vjeruju u svoj glas i autentičnost, rap scena – bez obzira na sve – neće utihnuti.