Barka doplovila do kule Revelin, stolice prošetale po Plokati, prometni znakovi “dobili noge”… Nije scena iz Alise u zemlji čudesa
Dora Lozica
1. svibnja 2026.
Jutros je u Korčuli osvanuo prizor koji bi bilo koji drugi dan bio neobičan, čak i zabrinjavajući, no na Međunarodni praznik rada 1. svibnja je nešto skroz drugo. Radi se o običaju zbog kojeg se jutros barka nasukala na skale o’ grada, a stolice i klupe su bacile đir po Plokati.
Običaj “spremivanja” na vižiju, odnosno noć uoči prvomajskog uranka najvjerojatnije datira od kraja Prvog svjetskog rata i to na prostorima Dalmacije. Smatra se da je započeo kad su pitare s cvijećem “krali” ili u centar mjesta “iznosili” mladići iz dvorišta djevojaka u koje su bili zaljubljeni. Ujutro bi promatrali kako djevojke traže svoje pitare, a stariji otočani pričaju kako su mladići znali pitar “ukrasti” i donijeti u svoje dvorište kao očiti izraz naklonosti.
Dok je u unutrašnjosti Dalmacije, kao npr. u Vrgorcu, običaj ostao u okvirima “krađe” cvijeća, otočanima su pitari brzo dosadili pa su cijeli događaj podigli na veću razinu dišpeta i nepodopštine.
Tako su s godinama u središtu obližnjeg Žrnova znale osvanuti kokoši i koze, barke, sandulini i traktori, a bilo je i donjeg rublja i to onog zanimljivog poput tangica i ređipeta s cijelim sušilom…
Mještani pak znaju da im nitko ništa ne želi ukrasti, ali i da moraju do centra mjesta u slučaju da im nešto iz dvorišta nedostaje. Ako bi se pritom netko naljutio – još i bolje!
Iako je običaj na otoku ranije bio karakterističan za manja sela, izgleda da se spustio i u sam grad Korčulu gdje se posljednjih godina sve više iznosi i spremiva.
Ako se baš nitko ne naljuti, kažu da onda “spremivanje” za Prvi maja nije uspjelo! Cilj je njegovanje nadaleko poznatog otočnog ruganja, ali bez želje da se nekome nanese materijalna ili, ne daj Bože, emocionalna šteta. Ipak je bolje da izumre selo i grad, nego običaji!
Foto: Pero Portolan
