Kako napraviti najbolji i najljepši suhozid na Jadranu znaju ova petorica graditelja

Treći put zaredom konavoska ekipa Paskal odnijela je titulu državnih prvaka u gradnji suhozida. Ove godine su na Zlarinu potvrdili da iza njihovog uspjeha ne stoji slučajnost nego znanje i, kako sami kažu, malo konavoske malicioznosti.

„I mi smo iznenađeni. Prvi put smo se prijavili kada se prvenstvo organiziralo u Konavlima na nagovor krajobrazne arhitektice Anite Trojanović, da bi iduće godine na Hvaru uspjeli obraniti titulu. Malo smo se potrudili, a uspjeh je došao i treći put“, rekao je Pasko Burđelez, predvodnik ekipe Paskal koju čine i Nikša Fiorović, Vlaho Trtoman, Vlatko Caput i Antun Katić.

Prvenstvo je bilo središnji događaj Suhozidnog susreta, dvodnevnog programa koji je 25. i 26. travnja na Zlarinu okupio zaljubljenike u suhozidnu baštinu, lokalnu zajednicu, stručnjake i volontere. U organizaciji udruga Dragodid i Tatavaka održan je niz predavanja i radionica, s naglaskom na suhozidnu baštinu Zlarina i važnost vode kao ključnog elementa otočnog života. 

„Ovaj put interes je bio baš velik. Prijave su trajale samo jedan dan i odmah su se popunile. Puno ekipa je ostalo u rezervi i nadalo se da će netko odustati. Bilo je to ozbiljno natjecanje. Sudjelovalo je dvanaest ekipa koje su gradile zid dug 23 metra. Svaka ekipa dobila je svoj dio zida i dva sata da pokaže što zna. To stvarno izgleda savršeno“, rekao je Burđelez.

Pripreme? Ne baš klasične. 

„Nismo se pripremali radeći kamen, od prošlogodišnjeg prvenstva nismo ga takli. Više smo razmišljali, dogovarali taktiku. Dan prije smo gledali njihove suhozide da se uklopimo u zlarinski stil gradnje“, otkrio je Burđelez.

A tajna uspjeha?

„Puno ljudi na natjecanju imalo je bolje vještine s kamenom nego mi. Ali treba u te dvije ure iz hrpe izabrati kvalitetan kamen, kao i znati rasporediti vrijeme – hoćeš li više zidati ili tražiti kamen. Neki krenu odlično, ali potroše najljepše komade, pa na vrhu nemaju s čime završiti. Izgleda da mi imamo neku taktiku i možda malu dozu konavoske malicioznosti da privedemo posao kraju“, kazao je Burđelez.

Natjecanje nije samo pitanje estetike, ocjenjuje se sve – stabilnost, preciznost, urednost, pa čak i način rada tijekom gradnje. 

„Suci nadgledaju cijeli proces. Nije isto ako samo slažeš lijepa kamenja izvana, a unutra kamufliraš. Gleda se širina fuga, dimenzije, čvrstoća, sve. Ocjenama sudaca pridodaju se ocjene natjecatelja. Mi smo, recimo, dali najviše bodova ekipi koja je bila druga. Nismo išli uništiti konkurenciju“, rekao je kroz smijeh Burđelez.