BEZ GLAMURA Što chefovi stvarno jedu nakon smjene? Odgovor će vas iznenaditi

Zamislite kraj radnog dana u vrhunskom restoranu – sati i sati pripreme, preciznosti i fokusa. Logično bi bilo da chef nakon toga bira nešto lagano, zdravo i sofisticirano.

Ali istina je potpuno drukčija. Naš sugovornik otkriva: “Završimo servis i stojimo u redu za kebab. Ili burger.”

Bez filozofije. Bez kompliciranja. Nakon intenzivnog rada – tijelo traži jednostavno i konkretno. “Dogovorimo fitness – i završimo na burgeru. To nam je fitness.”

Ta iskrenost razbija stereotipe o savršenim navikama profesionalnih kuhara.

Jednostavno je najbolje

Ipak, ono što ga stvarno vraća u ravnotežu su domaći okusi: “Bistra kokošja juha – ona prava, domaća – to mi je spektakl.”

A kad treba nešto brzo i savršeno: “Najbolji zalogaj? Hrskavi, topli salenjaci.”

Takvi okusi posebno dolaze do izražaja u uskrsno vrijeme – kada se, nakon bogatog blagdanskog stola, često najviše pamte upravo jednostavne stvari.
Nakon svega, chefovi biraju ono što i svi mi biramo – hranu koja tješi. Uskrs ili običan dan, na kraju se uvijek vraćamo jednostavnim okusima.

Imaju slabe točke koje teško priznaju. I ne, nisu nimalo glamurozne.

Trash food mi je guilty pleasure

“Trash food mi je guilty pleasure. Osim burgera, kebaba tu je i hot dog s pumpe – najbolji hot dog, definitivno. Koliko god pričali protiv pekara – svi stanemo i uzmemo pecivo s hrenovkom.”

Poznati chef priznaje slabost. “Obožavam mamin pileći paprikaš s domaćim noklicama. To mi je spektakl.”

To više nije guilty pleasure, nego čisti povratak kući – okus koji nema konkurenciju ni u jednom restoranu.

Upravo takva jela često se vraćaju i za blagdane poput Uskrsa, kada se stol puni poznatim, toplim okusima djetinjstva.
Hrana nije stvar prestiža nego osjećaja. Bilo da je riječ o hot dogu s benzinske ili bakinom ručku – ono što nas veseli, to je ono što pamtimo.