Vrhunski chef trik za savršenu uskrsnu šunku i janjetinu: manje je zapravo više

U vrijeme kada se često pretjeruje s tehnikama i začinima, član žirija poznatog kulinarskog showa, Goran Kočiš vraća stvari na osnovu – posebno kad je riječ o uskrsnom stolu.

“Šunku treba pustiti da priča svoju priču.”

Njegov pristup je gotovo minimalistički:

• šunka: sol, papar, lovor
• janjetina: “Samo sol.”

Bez komplikacija, bez skrivanja okusa.

“To su jela koja ne treba maskirati.”

Okus je važniji od izgleda

I dok društvene mreže često nameću estetiku, Kočiš ostaje dosljedan: “Prvo je okus. Tek onda izgled.”

Dodaje i važnu poruku za sve koji žele kuhati: “Temelj se uči radom – ne gledanjem.”

To posebno vrijedi za blagdanska jela koja se prenose generacijama.

Uskrs je, kako kaže, idealna prilika da se vratimo tim osnovama – bez pretjerivanja.
Savršen uskrsni ručak ne ovisi o kompliciranim receptima, nego o poštovanju namirnice. Ponekad je – doslovno – dovoljna samo sol.

Dok moderni trendovi stalno guraju nova pravila kuhanja, Kočiš oko Uskrsa nema dileme – tradicija je svetinja.

Okusi koji vraćaju u djetinjstvo

Za njega Uskrs ima vrlo jasnu sliku: “Hladetina, šunka, francuska salata, mladi luk, rotkvice, jaja – to je Uskrs.” To nisu samo jela – to su rituali.

Posebno ga pogađa jedan prizor iz djetinjstva: “Bijelo meso iz juhe s domaćim paradajz sosom – to me vraća u djetinjstvo.”

Tu se krije srž blagdana – mirisi, obitelj i uspomene.

Bez dekonstrukcija

U vremenu kada se sve reinterpretira, njegov stav je čvrst: “Tradiciju treba čuvati. Bez dekonstrukcija – samo kako se nekad radilo.”

Naglašava važnost domaćih namirnica i autentičnih procesa: “Treba koristiti ono domaće i raditi kako se radilo nekad.”

Za njega, Uskrs nije prilika za dokazivanje – nego za povezivanje.
Uskrsni stol nije mjesto za eksperimentiranje, nego za očuvanje identiteta. Tradicija nije ograničenje – ona je temelj.

Foto Mačak u kuhinji