Vrlo sam izbiljiva, obradim samo stare pjesme koje mi diraju dušu i dajem im novi život

Glazbenica iz Dubrovnika, Dijana Lukić, poznatija pod umjetničkim imenom Diyana, otkriva zašto voli reinterpretirati poznate pjesme, kako pronalazi svoj glazbeni pečat i što je u njezinoj karijeri dosad najviše inspiriralo.

Dijana ističe da obrade nisu jednostavan recept za uspjeh, već zahtijevaju posebnu energiju i osjećaj: „Ako se zaboravljenoj pjesmi osvježi aranžman i podari nježna emocija, onda je to najbolje što se publici može dati. Bitno je dati pjesmi svoj pečat glasom i bićem, a ako je produkcija na visini, onda imamo pravi meč.“

Primjer Jakova Jozinovića, koji je ostvario ogroman uspjeh na temelju obrada, pokazuje kako dobar osjećaj, interpretacija i emocija mogu pjesmu učiniti živom za novu publiku.

„Obrade su uvijek izazov, jer pjesmu treba osjetiti, dati joj novi život i pri tome ostati vjeran sebi i svom stilu,“ dodaje Dijana.

Diyana i njezin glazbeni identitet

Glazbenica priznaje da je u njezinom stilu prisutan zabavni pop, ali i blues, s prostorom za eksperimentiranje:

„Volim pjesme na kojima sam odrasla i koje imam u svom genetskom kodu, ali moj stil više ide u zabavni pop i blues. Publika je živ organizam, stalno se mijenja, a svaki novi materijal je neizvjesnost – nikad ne znaš hoće li biti prihvaćen.“

Za Dijanu najvažnije je da glazba dirne i publiku, a uspjeh pjesme dolazi kroz emociju i autentičnost.

Kada govori o početku svoje glazbene priče, ostaje skromna: „Ne bih rekla da imam karijeru. Ja sam netko tko ima višak emocija u sebi kroz muziku. Glazba mi pomaže da se izrazim.“

Najsretniji trenuci? Publika koja se stvarno povezuje s izvedbom. Jedna scena posebno joj je ostala u sjećanju: „U jednom hotelu, gospođa koja je teško pokretna htjela je zaplesati na rock pjesmu koju smo pjevali. Takve situacije me inspiriraju i duhovno bogate – osjećam da sam bila pokretač jedne čarobne situacije.“

Budućnost i motivacija za mlade glazbenike

Dijana najavljuje da će se u budućnosti ponovno posvetiti obradama, iako još ne zna točno koje pjesme: „Možda će to biti neki muški ili ženski izvođač, možda stari Magazin, Josipa Lisac, ili Kemal Monteno. Još se nisam odlučila, ali uvijek tražim pjesmu koja mi zaista dirne srce.“

Za mlade koji žele krenuti sličnim putem ima jasnu poruku: „Prvo spoznajte u sebi emociju koju muzika izaziva. Kada muzika dodirne vašu dušu, imat ćete motiv da idete dalje. Neka sve bude postepeno, ništa ne dolazi preko noći.“

Dijana je posebno ponosna na svoju obradu pjesme Svjetiljka djetinjstva, koju su stvorili Jakša Fiamengo i Zdenko Runjić, i prava je šteta kaže, da pjesma ostane zaboravljena.

Radi se o obradi pjesme Jasne Zlokić iz davne 1987 godine. Ishodovana su pismena odobrenja od zakonskih nasljednika autora, a za novi aranžman pjesme zaslužan je Dragan Brnas. Obrada te pjesme snimljena je u Zagrebu zahvaljujući donacijama i podršci brojnih ljudi.

Ovaj projekt je dokaz da zajedništvo i ljubav prema glazbi mogu ostvariti lijepe stvari.“

Dijana pokazuje da glazba nije samo posao, nego i duboka emotivna povezanost. Njena sposobnost da reinterpretira poznate pjesme, ali i da stvara vlastiti glazbeni identitet, potvrđuje koliko je važno da umjetnik ostane vjeran sebi. Inspiracija, emocija i autentičnost ključ su za svaki uspjeh – a Dijana Lukić svojim primjerom pokazuje kako muzika može dodirnuti i srce izvođača i publike.