Dubrovkinja koja je pobijedila dvije teške bolesti i danas poručuje ženama – budite svoje

„Kod mene je čaša uvijek polupuna. Ne razumijem riječ ‘ne mogu’, a da ne pokušam. Mrzim kuknjavu i površnost. Ne podnosim dvoličnost, a to je danas jako česta pojava.“

Život ponekad donese bitke za koje mislimo da ih je nemoguće dobiti. No priča Dubrovkinje Dubravke Škurla pokazuje koliko čovjek može biti snažan kada odluči ići naprijed – bez obzira na sve.

Prošla je kroz rak dojke i rak debelog crijeva, a u jednom trenutku liječnici su joj davali tek dva mjeseca života. Danas o svemu govori otvoreno, iskreno i bez uljepšavanja. Kaže da ju je to iskustvo promijenilo – ali i naučilo kako živjeti.

„Volim ovo putovanje zvano život. Promijenilo je sve, ništa. Nije isto i ne može biti isto. Počelo je od mog tijela koje je puno ožiljaka i smisla života. Kao žena sebe gledam drugačije zbog svakog mog ožiljka, a imam ih. Ovo je moja pobjeda. Izgled više tu nije bitan. Bitno je da si zdrav i da si sretan“, govori Dubravka.

Dodaje kako danas točno zna što želi, a što više ne želi u svom životu.

„Znam što želim, a što ne želim. Guram svoj đir i ne bojim se to reći, sviđalo se to nekome ili ne. Oni koji me vole navikli su se na taj moj stav.“

Snaga i multitasking žena

Razmišljajući o položaju žena u društvu, Dubravka smatra da je njihova najveća snaga upravo u sposobnosti da istovremeno nose mnogo toga na svojim leđima.

„Snaga žena je u nama samima, jer mi smo, kako se kaže, multitasking za razliku od većine muškaraca – naravno, čast iznimkama. Oni su fokusirani maksimalno na jednu do dvije stvari, a mi na deset ili jedanaest.“

Tijekom svoje karijere, kaže, često je radila u okruženju u kojem su na vodećim pozicijama bili muškarci.

„Na svom poslovnom putu većinom sam imala nadređene muškarce, i zato su i bili postavljeni na to mjesto, ne zbog nekog velikog rada ili znanja. Ženi ne treba ništa posebno napominjati. Ja se ponekad našalim da smo mi žene kao ona naljepnica u boji ‘post-it’ za većinu muškaraca – ali uvijek postoje iznimke. Ja imam jednu. Živim s njom.“

Ističe i kako je žalosno što je žena još uvijek premalo na vodećim pozicijama.

„Žalosno je koliko su malo žene zastupljene na rukovodećim funkcijama, bilo u velikim ili malim firmama, a o politici da i ne govorim – to je pretužno.“

Poduzetništvo i životni fokus

Dubravka priznaje da u životu postoji jedna stvar za kojom žali – što nije ranije krenula u poduzetništvo.

„Jedna od većih stvari za koju žalim je to što nisam ranije krenula u poduzetništvo. Izgubila sam puno godina jer sam za to rođena. Krenula sam tek sa 40 godina.“

Za sebe kaže da je uvijek bila osoba koja ide prema cilju i ne prihvaća poraz prije nego što pokuša.

„Kod mene je čaša uvijek polupuna. Ne razumijem riječ ‘ne mogu’, a da ne pokušam. Mrzim kuknjavu i površnost. Ne podnosim dvoličnost, a to je danas jako česta pojava.“

Opisuje se kao osoba koja govori ono što misli, ali uvijek na temelju činjenica.

„U svakom slučaju, idem glavom kroz zid i kažem što mislim u lice, ali ono što mislim temeljim na činjenicama i dokazima. Ne napadam bez toga.“

Kada reći „dosta“ i kako se osloboditi toksičnih veza

Kao i mnogi ljudi, i Dubravka je u životu došla do točke kada je morala stati iza sebe i jasno reći – dosta.

„Svi u životu dođemo do faze kad trebamo stati za sebe i reći da je dosta. I ja sam. Žao mi je jer sam predugo čekala neke stvari. Ljude u životu ne možeš promijeniti, onda moraš promijeniti sebe i maknuti se od toksičnih veza i ljudi.“

Teška bolest, kaže, često otvori oči. „Teška bolest ti odmah otvori oči. Shvatiš gdje si napravio greške i pokušavaš raditi na tome, što je naravno najteže.“

Na kraju razgovora Dubravka ima jasnu poruku za sve žene. „Budite svoje, volite sebe i poštujte se jako, jer ako sebe ne volite i ne poštujete, neće vas ni okolina voljeti ni poštovati – uključujući prijatelje i obitelj.“

Dodaje da je danas svijet često usmjeren samo na osobne interese, ali da upravo zato svaka žena mora čuvati svoj identitet.

„Danas živimo u svijetu gdje svatko gleda sebe i svoju obitelj. Samo tako možete uspjeti sačuvati svoje ja i svoj identitet. Budite samouvjerene i ne brinite što drugi misle o vama.“

Za nju je važno da žena ostane autentična. „Ako ste sretni u svom tijelu, ostanite jedinstveni, a ne kopije da biste nekoga zadovoljili. A u krajnjem slučaju, neka svatko počisti ispred svojih vrata.“

Dubravka kaže da je mnoge svoje snove već ostvarila – ali tu ne planira stati.

„Idite samo naprijed i sve snove koje ste sanjali pokušajte ostvariti. Ja sam svoje snove ostvarila i ostvarivat ću ih i dalje. To mi je životna misija, uz pomoć obitelji i mog malog kruga velikih ljudi – mojih prijateljica i prijatelja.“

Na kraju izdvaja i moto koji je vodi kroz život. „Nikad ne radite drugome ono što ne želite da netko radi vama. To je najvažnije.“

Priča Dubravke Škurla podsjetnik je da snaga često dolazi iz najtežih životnih trenutaka – i da pobjeda ponekad počinje upravo onda kada odlučimo živjeti bez straha.