Hrvatski je strancima zahtjevan zbog padeža, naglasaka… saznajemo kako im možemo pomoći

Sve više stranih radnika dolazi živjeti i raditi u Hrvatsku. U turističkim sredinama posebno su vidljivi – u trgovinama, ugostiteljstvu, dostavnim službama. No, koliko je njima zapravo teško naučiti hrvatski jezik? I činimo li mi kao društvo dovoljno da im u tome pomognemo?

O toj temi razgovarali smo s profesoricom engleskog jezika Tijanom Markotom.

Hrvatski jezik kao izazov

Profesorica Markota otvoreno priznaje da hrvatski nije jednostavan.

„Hrvatski jezik je malo, recimo, kompliciraniji i izazovniji, međutim, da bi smo funkcionirali u jednoj državi, potrebno je i učiti taj jezik. Ovdje kod nas su već strani radnici počeli učiti hrvatski kroz organizirane tečajeve, a opet kad smo tu, nekako bih ja naglasila da je za uspjeh potrebna kombinacija strukturiranog učenja kroz tečaj, a i nekakve svakodnevne praktične uporabe.“

Naglašava kako samo jedna metoda nije dovoljna: „A nekako mi se je ovako, kroz posao, iskustveno pokazalo da nijedna pojedinačna metoda nije dovoljna sama za sebe, pa je možda bolje nekako i kombinirati tečaj, udžbenik i stvarni život.“

I mi imamo odgovornost

Posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na našu ulogu u njihovoj integraciji. Profesorica smatra da često iz dobre namjere činimo pogrešku: „Naprimjer, pored toga što bi jedan strani radnik zaista trebao pohađati tečaj stranog jezika, možda je nekako i naša odgovornost kad ih susretnemo na njihovom radnom mjestu, da mu se obratimo na hrvatskom jeziku, a ne automatski na engleskom, jer nekako je svakodnevni život i najbolji učitelj. Kada vidimo stranog radnika za kasom u butizi, možda bi bilo bolje da mu se obratimo na hrvatskom, jer će kroz to, naravno, što volimo svoj jezik, mi zapravo tom stranom radniku i pomažemo učiti.“

Jednostavna svakodnevna komunikacija može postati snažan alat integracije.

Na pitanje o najvećim preprekama, profesorica izdvaja strukturu jezika:

„Ja bih rekla struktura jezika, naravno da su njima naši padeži izazovni. U nekoj životnoj dobi već je teže oponašati naglasak stranog jezika, tako da možda i tu im je malo teško, ali osoba mora biti izložena tom jeziku.“

Izloženost, naglašava, mora biti šira od učionice:

„Pored toga što će ona naučiti na radnom mjestu, što će učiti na tečaju, jako je važno da budu izloženi recimo hrvatskim medijima, da gledaju vijesti i filmove na hrvatskom jeziku, da možda dok se voze, da slušaju radio na hrvatskom jeziku, jer nekako ulazi ta melodioznost u uho, pa ju je lakše oponašati, a ne samo kroz čitanje nekih tekstova gdje osoba koja jezik ne poznaje neće biti u stanju niti pravilno izgovoriti neke riječi.“

Jezik kao put prema pripadnosti

Hrvatski jezik nije lak – s padežima, naglascima i složenom strukturom predstavlja ozbiljan izazov. No uz kombinaciju tečaja, prakse i podrške zajednice, prepreke se mogu savladati.

Možda je upravo svakodnevni razgovor – na blagajni, u kafiću, na ulici – prvi korak prema integraciji. Jer kada nekome pomognemo naučiti naš jezik, ne učimo ga samo riječima, nego mu otvaramo vrata osjećaju pripadnosti.