Znam da iz nesretnih ljubavi nastaju najbolje pjesme, ali što ću, ja sam u dugoj sretnoj vezi

Postoje pjesme koje ne slušamo – nego ih živimo. One koje nas vrate u jednu večer, jedan pogled, jedno ime koje možda više ne izgovaramo naglas. Ljubav je oduvijek bila najčešća tema u glazbi i književnosti, ali nikada nije ispričana na isti način. Nekad je nježna poput šapata, nekad bolna poput rastanka, a ponekad gorka i ogorčena.

Uoči Valentinova  glazbenik i umjetnik Vedran Mezei govori o toj vječnoj vezi između ljubavi, glazbe i riječi – o tome zašto srce tako često diktira note i rečenice.

Ljubav kao univerzalna vrijednost

Na pitanje zašto je ljubav toliko snažan i neiscrpan izvor inspiracije, Mezei bez zadrške odgovara: „Zato što je ljubav jedna univerzalna vrijednost. Ti osjećaji su još od kako se čovjek počeo baviti umjetnošću bili izraženi i prisutni – bilo da govorimo o osjećajima od prije nekoliko tisuća godina ili danas. Oni nekako uvijek ostaju isti.“

Upravo u toj nepromjenjivosti emocija leži tajna – mijenjaju se epohe, stilovi i jezici, ali treptaj zaljubljenosti, bol izdaje ili tišina nakon rastanka ostaju jednako snažni.

Veliki ljubavni hitovi često su nastali iz velikih lomova. No mora li za dobru pjesmu postojati patnja?

„Teško je to reći, ali generalno govoreći čini mi se da su ipak velike stvari u umjetnosti nastale iz patnje. Postoji više izreka velikih umjetnika koje to potvrđuju.“

Prisjeća se i citata Billyja Joela: „On je rekao da vas ljubav može navesti da pišete pjesme, a slomljeno srce također.“

Ipak, čini se da upravo slomljeno srce ostavlja najdublji trag. „Meni se čini da je upravo to slomljeno srce koje pogotovo navodi ljude da pišu pjesme i da su tu stvarno nastale jako lijepe pjesme.“

Kao primjer navodi Erica Claptona i tri različite faze njegove ljubavi prema Pattie Boyd – od čežnje u Bell Bottom Blues, preko romantične nježnosti u Wonderful Tonight, do raspada odnosa u Bad Love. Tri pjesme, tri emotivne stanice jedne ljubavi.

„Zapravo svi ti osjećaji mogu na kraju iznjedriti dobru pjesmu“, zaključuje Mezei.

Pjesme koje nas vraćaju

Svaki od nas ima barem jednu pjesmu koja nas vrati unatrag – u neko razdoblje, uz neku osobu, u neki dio sebe koji možda više nije isti.

Vedran, međutim, s osmijehom priznaje: „Stvarno moram reći da sam već dugi, dugi niz godina sretno zaljubljen, tako da nemam tih problema.“

Ipak, kroz godine rada, čitanja i istraživanja, susreo se s brojnim ljubavnim pričama. Posebno ističe autobiografije glazbenika, poput Claptonove, u kojoj umjetnik „na jedan jako iskren način govori o svemu što mu se u životu događalo“.

A kad je riječ o pjesmama koje traju, lista je beskrajna. „To je taj nepresušan izvor različitih pjesama. Recimo Something od The Beatlesa, Just the Way You Are od Billy Joela… Možemo nabrajati nepregledan popis stvarno lijepih ljubavnih pjesama.“

Valentinovo – slavlje ili svakodnevica?

U vremenu kada se Valentinovo često promatra kao komercijalni praznik, Mezei na to gleda jednostavno i neopterećeno: „Sve zavisi kako gledamo. Zašto ne? Oni koji žele slaviti neka slave, oni kojima je to blesavo – ne moraju.“

Ove godine, kaže, Valentinovo mu je radno. „Imam jednu svirku baš na Valentinovo. Bilo je godina kad smo to obilježavali malo više, malo manje. Neka svatko radi kako mu odgovara.“

Na kraju, ostaje pitanje – što je to što ljubav čini vječnom temom? Možda upravo to što nikada nije ista, a uvijek je prepoznatljiva. Što je istovremeno osobna i univerzalna.

Jer kako kaže Vedran Mezei, osjećaji su isti već tisućama godina.

I dok se mijenjaju ploče, kazete, streaming servisi i formati knjiga, jedna stvar ostaje ista – kad srce progovori, umjetnost sluša.

A neke pjesme, baš poput nekih ljubavi, nikada do kraja ne utihnu.