VALENTINOVO: Zaljubljeni do ušiju možete biti i sa 90, ali zaljubljenost ima rok trajanja

---

Stara poslovica kaže da za ljubav nikad nije kasno i sudeći prema znanstvenim dokazima to je točno. Psiholozi kažu kako se možemo zaljubiti bilo kad u životu bez obzira na godine. Upravo povodom  Dana zaljubljenih razgovarali smo s psihologinjom Vesnom Raguž Staničić, koja nam je otkrila nekoliko zanimljivih detalja o zaljubljenosti koja često podrazumijeva čitav niz kemijskih procesa u tijelu, ali i upozorila na činjenicu da biti sam ne znači nešto loše, ako je to odluka pojedinca.

Valentinovo se tradicionalno veže uz romantiku i partnerske odnose. Kako taj dan djeluje na osobe koje nisu u vezi?

Valentinovo je kulturno uvezen blagdan koji snažno naglašava partnerski odnos i ideju romantičnog zajedništva. Problem nastaje kada se implicitno poručuje da je biti u paru poželjno i normalno, a biti sam nešto manjkavo.

Važno je jasno razlikovati pojmove biti sam i biti usamljen. To nije isto. Mnogi ljudi su sami vlastitim izborom, u određenom životnom razdoblju ili trajno, i pritom se ne osjećaju ni isključeno ni manje vrijedno.

Naravno, postoje i oni kojima je teško jer žele partnera, a nemaju ga – i njima takav dan može pojačati osjećaj gubitka ili emocionalne praznine. No reakcija na Valentinovo izrazito je individualna. Ne možemo je generalizirati niti tumačiti jednodimenzionalno.

Valentinovo slavi i zaljubljenost. Što znanost kaže o tom stanju – kako ono djeluje na nas?

Prije svega, važno je razlikovati zaljubljenost od ljubavi.

Zaljubljenost je intenzivno emocionalno stanje koje uključuje idealizaciju druge osobe. U tom procesu često dolazi do projekcije – partneru pripisujemo osobine koje mi zapravo želimo vidjeti. Drugim riječima, ne zaljubljujemo se nužno u realnu osobu, nego u sliku koju smo o njoj konstruirali.

Istraživanja pokazuju da faza zaljubljenosti u prosjeku traje od šest do trideset mjeseci. Nakon toga dolazi do realističnijeg sagledavanja partnera. Tada se ili razvija stabilnija, zrelija ljubav – ili dolazi do razočaranja i prekida.

Zaljubljenost ima i fiziološku dimenziju: pojačano lučenje dopamina, noradrenalina i oksitocina stvara osjećaj euforije, uzbuđenja i snažne emocionalne povezanosti. Upravo zato se često opisuje kao stanje blagog “pomaka od realnosti”.

Postoji li dobna granica za zaljubljivanje?

Ne postoji.

Zaljubljenost nije rezervirana za mladost. Može se dogoditi u bilo kojem životnom razdoblju – pa i u dubokoj starosti. U domovima za starije osobe nerijetko svjedočimo snažnim zaljubljenostima ljudi u sedamdesetim ili osamdesetim godinama, koji tvrde da nikada prije nisu osjetili tako intenzivne emocije.

Emocionalna sposobnost povezivanja ne nestaje s godinama – mijenja se kontekst, ali ne i kapacitet.

Sve češće se spominje “sindrom slomljenog srca”. Što zapravo stoji iza tog pojma?

Kolokvijalni izraz “slomljeno srce” opisuje snažan emocionalni doživljaj gubitka – najčešće nakon prekida veze ili razočaranja.

U medicinskom smislu, postoji i stanje poznato kao stresna kardiomiopatija (takotsubo sindrom), u kojem intenzivan stres može izazvati simptome slične srčanom udaru. No u većini slučajeva, kada govorimo o “slomljenom srcu”, mislimo na psihološko stanje – osjećaj razočaranja, tuge, gubitka i emocionalnog šoka.

To je zapravo prijelaz iz idealizirane slike odnosa u realnost koja se pokazala drugačijom. Emocionalni kontrast između očekivanog i stvarnog može biti vrlo bolan.

“Slomljeno srce” tako je poetski opis procesa emocionalne prilagodbe na gubitak – i, koliko god bilo teško, ono je dio psihološkog sazrijevanja.” kazala je Raguž Staničić.