19 JOJ JE GODINA TEK Autorska pjesma studentice među 16 najboljih za jubilarno izdanje kultnog festivala

Od 40 novih skladbi prijavljenih na „slijepi“ natječaj FDK-a Omiš, za jubilarno izdanje popularnog festivala odabrano ih je samo 16, a među poznatim klapskim imenima današnjice, uočili smo jedno još poznatije.

Joško Ćaleta, Jakša Fiamengo, Vicko Dragojević, Pjero Mirić, Dušan Šarac pa domaće snage Roko Radovan, Vinko Didović, Branimir Ančić… Dio je to poznatih i priznatih autora stihova i glazbe koji su odabrani nastupiti na 60. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, na Večeri novih skladbi. I među njima, kao autorica glazbe i stihova, Katarina Skokandić, 19-godišnja studentica iz Korčule!

Da Korčulani igraju važnu ulogu na Omišu, dokazali su već u najmlađi godinama festivala, a onda i bezbroj puta još proteklih desetljeća. Punih 60 godina proslavit će mitski festival ove godine i baš zbog tog velikog jubileja, na omišku se pozornicu vraćaju neke kultne klape i neke legendarne face, no Korčulani i dalje imaju istaknuto mjesto na najvažnijoj klapskoj sceni svijeta.

Uvijek napetoj i ostrašćenoj borbi za klapske boje škoja na Omišu, ove se godine, na drugačiji način nego inače, pridružila Katarina, studentica prve godine glazbene pedagogije na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kaže da je njen glazbeni put neobičan, možda čak i čudan, ali u jednu je stvar uvijek bila sigurna.

„Uvijek sam znala da ću se cijeli život baviti muzikom. Za to sam stvorena. Upala sam na Akademiju, a nisan završila ni osnovnu, ni srednju glazbenu. Na prvi prijemni rok bila sam u srpnju i nisam upala, ali su mi profesori rekli da se bolje pripremim. Prepoznali su me iz Sfide“, zadovoljno ističe Katarina.

Korčulanska klapa Sfida počela je karijeru kao dječja, srednjoškolska klapa, a potom i kao mješovita, pod vodstvom Josipe Favro Kurtović. Dva su puta osvajali Dječji Omiš, a mogu se pohvaliti i srebrnim štitom u mješovitoj, seniorskoj konkurenciji. Katarina je u Sfidi prvi sopran isto kao i u ženskoj klapi Moreška u kojoj također pjeva. Ukratko, u skromnih 19 godina, ova zanimljiva i elokventna otočanka skupila je zavidno, omiško iskustvo, a ne zaboravite da ono vrijedi duplo!

Šalu na stranu, izvanredan talent za glazbu Katarina je pokazala pripremajući se s profesorom s Akademije, u samo dva mjeseca spremila je harmonije te je na rujanskom roku prošla prijemni. Osim što je pripremio za prijemni, prof. Šimun-Čarli Botica pomogao joj je raspisati autorsku pjesmu u Sibeliusu, računalnom programu za notografiju.

„Da nema profesora, ne bih mogla ni prijaviti pjesmu, tako da koristim priliku puno mu zahvaliti“, poručila je Katarina.

„A ja san mora poć“ pjesma je o čovjeku koji je ostavio svoju ljubav, objašnjava Katarina, i po starom, dobrom dalmatinskom običaju, više se nikad nije vratio. Napuštena žena ga je čekala, ali on je obećan drugoj, poruka pjesme je – čežnja.

„Pisala sam u prenesenom značenju, tema je zapravo moj odlazak na faks. Jako sam vezana i infišana u Korčulu, teško mi je bilo napustiti otok, a istodobno sam to i najviše htjela. Na kraju, moram priznati, u Splitu mi je fenomenalno, a iako se lik iz pjesme neće vratiti, ja sigurno hoću. Čim završim faks, vraćam se doma. Nema šanse da bih živjela bilo gdje drugdje, osim na otoku. To se ne može promijeniti“, uvjerena je Katarina.

Pjesma je napisana baš za klapu Sfida, objašnjava nam ozbiljno, ima ogroman raspon. Prvi glas ide do fis2, a bas do D veliki, radi se o rasponu kojeg ne može baš svaka klapa otpjevati. Napisala je Katarina i prijavila još jednu autorsku, klapsku skladbu i to za žensku klapu Moreška, ali ta nije prošla natječaj. Inače, na natječaj se pjesme šalju pod šiframa, bez napisanog imena i prezimena, bez naziva klape.

„Pjesme mi dođu prirodno, kroz emociju. Stavim prste na klavir i krenem. Radim i na ostalim autorskim pjesmama, nadam se da će bit toga još ali, prijavila sam se prvi put i baš je moja pjesma prošla! Nisam se nadala, to mi puno znači“, priznaje.

O klapskoj pjesmi ova mlada Korčulanka govori zaneseno i poetično, mladenački, ali jako otvoreno i iskreno.

„Klapa mi je u početku bila hobi, ali sad mi je kao zrak bez kojeg ne mogu disat. Dok sam u Splitu, stalno nalazim nove ljude da idemo pjevat, stvaramo nove klape. Omiš je svijet za sebe! Čujem starije klapaše kako im je dosadilo, kako Omiš nije što je nekad bio, ali ja svake godine jedva čekam festival. Jedva čekam da dođemo u onaj kamp pa se bacimo u more, pa tonska nakon koje se brontulaje kako ništa ni valjalo. Nakon toga šminkanje, sređivanje, prova, nervoza prije nastupa pa zajednička molitva ispred crkve. Kad nastupimo olakšanje pa iza druženje s ostalim klapama, upoznavanje, pjevanje pa se više ničega nitko ne sjeća… Želim svake godine poć, ali baš svake godine želim poć na Omiš“, poručila je Katarina.

Svatko tko je bio na festivalu, makar i jedan put, zna da je ova mlada i talentirana klapašica točno u detalje opisala jedinstveno iskustvo nastupa na Omišu. Festivalu treba više ovakvog iskrenog entuzijazma, a za Katarinu ćemo još čuti!

Sretno Kate, škoj je uz tebe!

Foto: privatni album, FDK Omiš