Roditelji bi da im djeca budu Messi, Modrić…, ponašaju se kao menadžeri, a ne odgajatelji

U želji da djeci osiguraju što bolju budućnost, roditelji često nesvjesno stvaraju pritisak koji sport pretvara u obavezu, a ne u zadovoljstvo. Magistar kineziologije i osobni trener Denis Dilberović upozorava da sport mora služiti djetetu – ne ambicijama odraslih.

„Roditelji trebaju biti vodiči, a ne menadžeri. Dijete treba podršku, ali i slobodu izbora“, naglašava.

Kada sport prestane biti radost, nešto nije u redu

Prema Dilberoviću, jedan od najvećih problema današnjeg sporta je prerano forsiranje rezultata. Djeca se uspoređuju, mjere, rangiraju, a zaboravlja se ono osnovno – osmijeh i uživanje u kretanju.

„Onog trenutka kada dijete izgubi volju, osmijeh i želju za treningom, jasno je da je granica podrške prijeđena“, upozorava.

Iako ističe važnost prepoznavanja talenta, Dilberović naglašava da to mora ići uz stalnu komunikaciju između roditelja i trenera te bez nametanja očekivanja.

„Ne moraju sva djeca biti Messi ili Ronaldo. I to je sasvim u redu“, poručuje.

Zabrinjavajuća slika zdravlja djece

Prema njegovom iskustvu, sve je više djece sa slabom kondicijom i lošim motoričkim sposobnostima – jasnim pokazateljima manjka kretanja. Iako prehrana ima svoju ulogu, bez tjelesne aktivnosti nema ravnoteže.

„Tijelo je sustav. Ako jedan dio zanemarimo, problemi su neizbježni“, objašnjava.

Za djecu koja se ne doživljavaju kao sportski tipovi, Dilberović ima jednostavnu poruku: sport ne mora biti natjecanje.

„Svaka aktivnost koja podiže puls i donosi dobar osjećaj je sport. Cilj je natjecati se sa sobom i osjećati se dobro“, kaže.

Na kraju, poruka roditeljima je jasna – pomozite djeci da zavole kretanje, bez pritiska i nerealnih očekivanja.

„Ne mora svako dijete biti profesionalni sportaš, ali svako dijete zaslužuje zdravo, aktivno i sretno djetinjstvo“, zaključuje Dilberović.

Foto ilustracija