NEVJEROJATNO, ALI ISTINITO Otok dobio još jednu HOP oznaku za nematerijalno, kulturno dobro

Kulturna udruga Ivo Lozica iz Lumbarde dobila je oznaku Hrvatski otočni proizvod (HOP) u kategoriji nematerijalne otočne baštine, čime je službeno prepoznat gotovo stoljetni kontinuitet njezina djelovanja u očuvanju glazbene, plesne i običajne tradicije otoka Korčule. Odluka o prestižnoj oznaci stigla je u malo ribarsko naselje od niti 1200 stanovnika prekjučer, a odnosi se na već kultne Folklorne večeri koje se dugi niz godina, tijekom ljetnih mjeseci, održavaju srijedom na romantičnom Trgu jutih naranči.

Oznaka HOP dodjeljuje se proizvodima i djelatnostima koje imaju jasnu otočnu ukorijenjenost, prepoznatljivu izvornost i trajnu vrijednost za lokalnu zajednicu, a u slučaju KU Ivo Lozica riječ je o živom kulturnom organizmu koji djeluje tijekom cijele godine i uključuje sve generacije te je jedinstveni koncentrat identiteta svih Lumbarjana.

Pripreme za prijavu počele su još u rujnu i bile su, malo je reći, zahtjevna, kako nam priča predsjednik društva Andrian Drušković.

„Prijavu smo pripremali zajednički, svi članovi Upravnog odbora su sudjelovali, vodili smo se time da prijava bude jedinstvena i da na kraju prođe. Folklorne večeri srijedom održavaju se već pedesetak godina, to je manifestacija koja uvelike utječe na našu zajednicu, ali i šire, interaktivna je, uključuje većinu sekcija i članove svih generacija, a pritom je i važan kulturni proizvod koji brendira Lumbardu“, objašnjava Drušković.

Uz kratku povijest starog kulturno-umjetničkog društva, koje je zbog administrativnih potreba s vremenom preimenovano u udrugu, Lumbarjani su prijavi priložili i opsežnu dokumentaciju o Folklornim večerima, manifestaciji koja na jedinstven način objedinjuje folklorne plesove, nastupe puhačkog orkestra, Mandolinskog trija i mješovite klape. Riječ je o uistinu kulturološki snažno utemeljenoj i folklorno dojmljivo organiziranoj večeri, koja se odvija na romantičnom Trgu jutih naranči, prostoru gdje krošnjice divljih naranči i magična bjelina otočnog kamena prirodno nadopunjuju malomišćanskom dijalogu.

Program je u potpunosti besplatan, a publiku čine podjednako gosti i lokalno stanovništvo koje dolazi podržati, zapljeskati i podijeliti ponos s unucima, prijateljima i članovima obitelji. Upravo ta prirodna povezanost izvođača i publike daje manifestaciji posebnu toplinu i autentičnost, a razina izvedbe i organizacije ne bi posramila ni znatno veće gradove s bogatijim proračunima.

Folklorna sekcija, podijeljena u tri dobne skupine, izvodi tri folklorna kola. Najmlađi izvode Stare bale, srednja skupina, ona na prijelazu iz dječaštva i djevojaštva u adolescentsko doba, izvodi tradicionalni linđo, dok seniori izvode posebno dojmljivu i scenski raskošnu izvedbu završnog kola Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta. Sve plesne nastupe prati puhački orkestar Narodne glazbe, koji tijekom večeri izvodi i samostalne koračnice ili Mandolinski trio sastavljen od iskusnih i prekaljenih svirača.

Vrhunac večeri redovito je nastup mješovite i glasovite klape KU Ivo Lozica, višestruko nagrađivane na festivalima diljem regije, a posebno se ističe posljednje, najzahtjevnije i najprestižnije priznanje, odnosno apsolutna pobjeda na 59. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Njihov je nastup potpis društva s posebnim emotivnim nabojem i osjećajem zajedničkog ponosa.

U zraku se tijekom Folklornih večeri miješaju esencijalni mirisi svega onoga što Lumbarda zaista jest, od ljetne euforije, mirisa parfema, krema za sunčanje i morske soli do vonja pečenog mesa kojim će se izvođači kasnije počastiti kao i osjećaja iščekivanja, blage nervoze onih koji broje prve folklorne ili glazbene korake, prvih zaljubljenosti i skrivenih pogleda te ponosa što su se, od cijele zemaljske kugle, rodili baš u tom djeliću otočnog raja. Sve to zajedno stvara atmosferu koja se ne može inscenirati, događa se spontano, kao rezultat živog i iskrenog odnosa zajednice prema vlastitoj tradiciji.

Ukratko, riječ je o iznimnom događaju koji je Lumbardu jasno pozicionirao na kulturnoj, folklornoj i turističkoj karti Europe. Stoga ne čudi što Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova europske unije odlučilo oznaku poslati na istočni rt otoka Korčule što je još jedna potvrda da se nematerijalna baština u Lumbardi ne drži u škafetinima, s njom se ne trguje, ne služi za prikupljanje političkih poena, niti je ulickana forma za izloge i (samo) turistička atrakcija. Kulturno nematerijalno dobro KU Ivo Lozica zaista živi, njeguje i ljubomorno čuva, ali i prezentira na jednom malom trgu, među različitim ljudima, ostavljajući tako neizbrisiv trag u kulturnoj baštini Hrvatske, ali i u nasljeđe čvrsto izgrađen sustav vrijednosti i kulturnog identiteta generacijama koje dolaze.

Ovo je druga HOP oznaka za nematerijalno kulturno dobro RH na otoku, nedavno je takvu prestižnu oznaku dobilo i VU Kumpanjija iz Blata što je zaista nevjerojatan podatak za južnodalmatinski otok od niti 16 tisuća stanovnika! I ne samo to, tek četiri takve oznake su dodijeljene otočnim društvima, Mali Lošinj, Cres te dvije Korčula. Na rubu emocija o oznaci priča i predsjednik Drušković ističući da je ovo potvrda da rade dobro, naglašavajući kako je oznaka nagrada za sve članove društva, za cijelu Lumbardu, a pogotovo za sedam članova Upravnog odbora, plus tajnicu kojima je ovo zadnja godina mandata.

„Je li ovo kruna našeg mandata? Ovo je prestižna oznaka i još nismo ni svjesni što zapravo znači, ali kruna našeg mandata će biti kad uspijemo isfinancirati i obnoviti sve nošnje. Nošnje za Era su obnovljene oko 70 posto, čeka nas obnova gornjeg dijela nošnji za muškarce s izvornim materijalnima. Stari bali su obnovljeni, ali još se nismo uhvatili linđa. To treba sve isfinancirati, a gdje su popravci i kupnja novih instrumenata, potrošni materijal poput trski za klarinete, masti za trube, samo jedan par opanaka košta 150 eura…! Ono što nas veseli jest činjenica da ćemo s oznakom HOP moći aplicirati na dodatne natječaje i pozive“, pragmatičan je Drušković koji je i sam član društva duže od 30 godina, prvo kao klarinetist, potom saksofonist, a danas i predsjednik.

Kultura je skupa, ali vrijedna takve financijske pažnje, a uloga jedinica lokalne samouprave je da sve financijske i druge napore ulože da se tradicija i baština na pravilan način čuvaju i njeguju. U tom smislu, KU Ivo Lozica opravdava sva ulaganja, danas je najpoznatiji izvozni brend Lumbarde, ali i jedan od stupova kulturnog identiteta otoka, Dalmacije i lijepe naše. Nije se lako uhvatiti u koštac odgovornosti i voditi jedno takvo opsežno društvo, sa 140 aktivnih članova, na put do oznake HOP, no Drušković je i tu prilično pragmatičan.

„KU Ivo Lozica nadilazi prostor i vrijeme, to je jedan kulturni mastodont, a naš najveći teret je što se to ponekad podrazumijeva, uzima zdravo za gotovo. Netko sa strane ne zna koliko vremena i truda je utrošeno u funkcioniranje društva, ali i dalje to volimo i želimo raditi. Ušli smo u četvrtu godinu mandata, Upravni odbor i ja smo spremni odraditi još jedan, ali ako se javi neko novi, mlađi, s novim idejama – spremni smo ih prihvatiti i ostati prisutni kao pomoć i savjet“, objasnio je Drušković napominjući kako su izmjenom Statua na početku mandata osigurali da najmanje dva člana bivšeg Upravnog odbora imaju obavezu ostati članovi novog saziva u korist društva.

Na sve su mislili Lumbarjani pa i na česte prozivke zašto ne bi Folklorne večeri naplaćivali kako bi osigurali dio sredstava za funkcioniranje društva. Drušković objašnjava da intenzivno razmišljaju o tome, ali im otvorenost Trga jutih naranči ne dopušta naplatu. Zastore u središte mjesta neće donijeti, a, osim toga, Folklorne večeri su cjeloviti kulturni proizvod koji je uvijek bio besplatan za sve, za sirotinju, za bogataše, za domaće, za goste i turiste. Naplata se, naravno, može izmjeriti i neposrednim putem jer, malo je reći da trg bude dupkom ispunjen svaku srijedu.

„Jednom kad krenemo naplaćivati te nastupe, to više nećemo biti MI! Mi smo kulturna udruga, mi djelujemo lokalno i to nam je prioritet. Svi smo volonteri osim voditelja, a voditelj je zaista jedinstven slučaj u Dalmaciji i šire. Sigurno nema puno društava u kojima je voditelj glazbe i folklora jedan te isti čovjek i da to radi s takvog predanosti i ljubavi“, uvjeren je Drušković.

A on je Nikica Radovan, trubač, pjesnik, koreograf, dirigent, jednom riječju – stup i kičma KU Ivo Lozica. Društvo crpi svoju snagu iz njegovog znanja i bogatog iskustva, a ujedno je i otac Roka Radovana, proslavljenog hrvatskog tenora i dvostrukog dobitnika Porina koji se svoj potpis ostavio u gotovo svim sekcijama, a najviše kao voditelj iz sjene trenutačno najbolje mješovite klape u Hrvata.

I tako će KU Ivo Lozica, osnovana 1929. godine, proslaviti jubilarni stoti rođendan u neviđenoj formi, vitalan, pomlađen, iskusan, raskošan u izvedbama i prepoznat od struke i publike. Ima li ljepšeg poklona za jedno malo društvo, u malom mjestu, na malom otoku? I ta gotovo stoljetna tradicija očitovat će se u onim najjednostavnijim, skoro nevidljiv koracima svakodnevice koji pletu zaštitnu mrežu društva ako slučajno, nekad, posrne. Ti su koraci nevidljivi jer su jednostavni, poput predsjednika Druškovića koji će tako trčati na sljedeće probe, bez obzira na to što je predsjednik, a za sobom će povesti i svoja dva sina, Renza koji svira klarinet i Patricka koji pleše folklor. Pritom će pozdraviti sumještane koji su već tamo, na svojim mjestima, s instrumentima ili u opancima, s članovima obitelji jer ljubav prema društvu i mjestu, prema tradiciji i običajima se prenosi s koljena na koljeno. I tako već sto godina prije, a vjerujemo i nadamo se, najmanje još sto godina ubuduće, članovi će svojim vremenom, volontiranjem i prisutnošću nastaviti graditi ono što se ne može kupiti niti se može izmjeriti, živu tradiciju zajednice koja je Lumbarjanima ime i prezime.

FOTO: KU Ivo Lozica, razni autori