Znate li zašto se svake Nove godine točno u podne podiže zastava uz počasne pucnjeve?

Prvi dan nove godine, točno u podne, već 83 godine zaredom, s brda Pinski rat iznad Vele Luke zavijori se hrvatska zastava. Uz počasne plotune i promenadni nastup Narodne glazbe Vela Luka, taj čin simbolično označava početak nove godine, ali i čuva uspomenu na jedan od najsnažnijih trenutaka lokalnog otpora te otočne borbe za obitelji i domovinu.

Riječ je o evociranju događaja od 1. siječnja 1943. godine, u vrijeme kada je cijeli otok Korčula, pa tako i Vela Luka, bio pod talijanskom fašističkom okupacijom. Tog sunčanog novogodišnjeg dana, točno u podne, skupina mladih velolučkih rodoljuba i antifašista odlučila je poslati jasnu i glasnu poruku okupatoru, poruku slobode.

Glavni akteri tog hrabrog čina bili su Stanko Mirošević Dubaj, Tihomir Oreb Šorić i Petar Barčot Moro. Popeli su se na vrh brda Pinski rat, stratešku točku iznad mjesta te su ondje izvjesili veliku crvenu tkaninu, improviziranu zastavu koja je u tom trenutku bila snažan simbol otpora, prkosa i nade. Istodobno su eksplozijama ručnih bombi izazvali snažan odjek koji se prolomio Velom Lukom kao i ideja i poruka da je okupacija samo trenutačna, a borba za oslobođenje tek slijedi.

U to su vrijeme rivom šetali mještani, ali i brojni talijanski vojnici koji su netom pristigli transportnim brodom. Diverzija ih je zatekla nespremne, no poruka je bila nedvosmislena i jasna svima, Vela Luka želi slobodu i prestanak okupacije! Bio je to jedan od ranijih slobodarskih glasova, izražen otvoreno i bez zadrške, u tada okupiranoj Europi.

Nakon Drugog svjetskog rata, u čast tog događaja i hrabrosti njegovih sudionika, uvedena je tradicija novogodišnjeg podizanja zastave na Pinskom ratu. Ona je postala sastavni dio općinskog protokola i njeguje se kontinuirano desetljećima, kao trajni podsjetnik na slobodarski duh mjesta i ljude koji su ga utjelovili u najtežim povijesnim okolnostima.

Kako je na svojoj službenoj FB stranici podijelila načelnica Vele Luka Katarina Gugić, i jučer točno u podne na Pinskom ratu zavijorila se hrvatska zastava, 83. put za redom. Iako su od tog događaja prošla desetljeća i sve je manje živih svjedoka vremena, poruka tog čina ostala je jednako snažna. Ona nadilazi povijesni trenutak te dandanas govori o hrabrosti, otporu i težnji za slobodom.

Podizanje zastave na Pinskom ratu nije samo tradicionalan čin na početku kalendarske godine, već i živi simbol identiteta, sjećanja i kontinuiteta jedne zajednice koja je i u najtežim vremenima znala jasno reći što želi. A željeli su ono najskuplje, ono što su, poput mnogih otočana, platili životima – slobodu!

Borba protiv fašističke okupacije na otoku Korčuli trajala je gotovo cijelo razdoblje Drugog svjetskog rata. Nakon što je otok 1941. godine pao pod izravnu talijansku fašističku upravu, antifašistički pokret na Korčuli kontinuirano se razvijao kroz ilegalni rad, diverzije i oružani otpor. Talijanska okupacija okončana je kapitulacijom Italije u rujnu 1943., no borbe na otoku nastavile su se i tijekom njemačke okupacije. Prema podacima antifašističkih udruga, završne operacije za oslobođenje otoka započele su u travnju 1944., a do 13. rujna 1944. godine cijeli otok Korčula bio je oslobođen od okupatorskih snaga.

U Narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovalo je oko pet tisuća otočana, dok je više od tisuću stanovnika Korčule položilo život u borbi protiv fašizma, što Korčulu svrstava među sredine s jednim od najvećih udjela stanovništva u antifašističkom pokretu u Hrvatskoj.

FOTO: načelnica Katarina Gugić, Općine Vela Luka, OO SDP Vela Luka