ČETIRI GODINE NAKON Danas je jedan od najgorih i najtragičnijih datuma novije otočne povijesti

Za sve Korčulane 2. siječnja 2022. ostat će jedan od najgorih datuma novije povijesti, dan kad je otok izgubio ono najvrednije što ima, tri mlada života, nadanja, snove, planove (…) puta tri.

Četiri godine nakon jedne od najtragičnijih nesreća na otoku uopće, Smokvica se 2. siječnja prisjeća s dubokom tugom, otočani spuštaju glave u nijemom suosjećanju, a obiteljima preminulih mladića životi su nepovratno uništeni najgorom tragedijom koju čovjek može zamisliti.

Bilo je to u ranim jutarnjim satima, nešto prije jedan sat iza ponoći, na dionici Državne ceste D-118, kada je osobni automobil sletio s kolnika i udario u stablo. Posljedice su bile stravične. Na mjestu nesreće smrtno su stradala trojica mladića u dobi od 19, 22 i 24 godine, svi iz Smokvice. Noćna zabava u kafiću, mladost i ludost rezultirali su stravičnim posljedicama, trojica mladića nisu to zaslužila, u odraslu su dob tek zakoračili, pred njima je bio cijeli život.

Zavoj na kojem je došlo do nesreće otočanima je, nažalost, dobro poznat. Riječ je o nepreglednom dijelu ceste koji je i ranije bio poprište teških prometnih nesreća. Te noći kolnik je bio mokar, a prema neslužbenim saznanjima, brzina kretanja vozila bila je neprilagođena uvjetima na cesti. Automobil, u kojem se nalazila trojica mladića, udario je u stablo tolikom silinom da su posljedice bile katastrofalne, na mjestu nesreće nisu pronađeni ni tragovi kočenja.

Vijest o nesreći tog je jutra munjevito obišla otok. Smokvica je zanijemila, a Općina je proglasila dane žalosti. Umjesto novogodišnjih čestitki, kuće su se punile tugom i bolnim uzdisajima. Četiri godine kasnije, tuga je i dalje ista. Teško je pronaći jednu pozitivnu stvar u priči, ali pokušat ćemo – stablo u koje je automobil udario je uklonjeno, a na kobnom je zavoju postavljena policijska kamera za mjerenje brzine.

Prerana smrt trocije mladića ostala je trajni podsjetnik koliko je granica između života i tragedije ponekad tanka. Smokvica ih nikad neće zaboraviti, cijeli otok će ih uvijek pamtiti, bili su najbolje što smo imali, sinovi, braća, prijatelji, vatrogasci, sportaši… Pamtit ćemo ih, ali ne po načinu na koji su napustili ovaj svijet, već po dobroti koji su ostavili iza sebe u svojim kratkim životima. Ivane, Tomislave, Ante, počivajte u miru Božjem.

Od Ivana, Tomislava i Ante još uvijek se oprašta cijela zajednica, povodom tragične godišnjice održat će se misa zadušnica večeras u 19 sati u Smokvici, a objavom se tragedije prisjetila i Župa Očišćenja Marijina na službenim društvenim mrežama.

“Zazvat ću te danas, tišinom, pogledom.
Bez broja, bez riječi — samo srcem.
Pitat ću te, čuješ li još uvijek valove mog glasa,
jesi li sretan tamo gdje svjetlost ne boli,
gdje nema rastanaka ni praznih mjesta za stolovima.

Možda mi ne odgovoriš,
ali ja ću znati.
Jer kad vjetar prođe kroz krošnju,
čuje se tvoj smijeh.
Kad kap kiše dotakne moje lice,
osjetim tvoj dodir.

Reći ću ti da mi nedostaješ,
onako jednostavno, bez suza.
Jer suze više ne mogu nositi
ono što duša šapuće u molitvi.

I ako Nebo ima vrata,
vjerujem — jednom ćeš ih otvoriti,
i reći: „Tu sam, sve sam čuo.”
A ja ću tiho odgovoriti:
„Znam. Nikad nisi otišao.””

(Nepoznat autor)