Božić je prošao, ali hladnjak je još pun – zašto se ne smije baciti božićna hrana

Božić je iza nas. Gosti su otišli, lampice još svijetle, a u hladnjaku – mali muzej blagdanske hrane. Kolači u kutijama, sarma koja je “još bolja sutra”, komad pečenja za koji nismo sigurni je li od Badnjaka ili Božića.

I gotovo svi imamo isti plan: pojesti sve. Jer baciti božićnu hranu – to se jednostavno ne radi.

Mađarice, orahnjače, kiflice, medenjaci… kolači koji su se radili danima sada se jedu – tjednima. I zanimljivo, nitko se ne žali.

“Još je dobra.”
“Ma to je kolač, što mu može biti?”
“Bolja je nego prvi dan.”

Kutije se otvaraju uz kavu, navečer, u pidžami, bez posebnog povoda. Božić se možda službeno završio, ali na tanjuru i dalje traje.

Hrana kao produžetak blagdana

Zvonimir Lujo, bivši kuhar, kaže da ostaci božićne hrane nisu slučajnost – nego navika i emocija.

“Božićna hrana se nikad ne kuha ‘točno’. Uvijek se kuha malo više, jer blagdani nisu samo obrok nego osjećaj sigurnosti i obilja.”

Dodaje kako je sasvim normalno da se nakon blagdana još danima jede isto.

“To je jedino vrijeme u godini kad nam nije dosadno jesti isto jelo tri ili četiri dana zaredom. Sarma je najbolji primjer – svaka sljedeća porcija je bolja.”

Nakon nekoliko dana dolazi faza improvizacije. Pečenje postaje sendvič. Krumpir salata dobije novo društvo. Kolači se sele iz kutije u kutiju, “da se sve pojede”.

Lujo kaže da tu nema pogreške.

“Blagdanski ostaci su idealni za kombiniranje. To više nije visoka kuhinja, nego kuhinja preživljavanja – i to je sasvim u redu.”

Zašto nam je teško baciti božićnu hranu

Osim praktičnog razloga, postoji i onaj emotivni. Hrana je trud. Vrijeme. Sjećanje.

“Kad baciš božićnu hranu, kao da bacaš dio blagdana,” kaže Lujo. “Zato ljudi radije jedu iste kolače sedam dana nego da ih se riješe.”

I zato se božićni okusi razvlače sve do Nove godine, a ponekad i dalje.

Možda smo skinuli ukrase. Možda smo se vratili obavezama. Ali dok god u hladnjaku postoji kutija s kolačima i lonac koji se još zagrijava – Božić nije sasvim gotov.

I možda je to sasvim u redu.

Jer blagdani ne završavaju kad se ugase lampice, nego kad se pojede zadnji kolač.
A taj, svi znamo, uvijek ostaje za sutra.