[FOTO] Radionice koje griju srca: mjesto gdje veselje, pripadnost i samopouzdanje rastu zajedno

Dok se grad polako puni svjetlima i dok blagdani kucaju na vrata, u prostoru Udruge za Down sindrom DNŽ već dobro poznata atmosfera – mirna, topla i ispunjena smijehom. No kreativne radionice koje se ondje održavaju nisu rezervirane samo za ovo doba godine. One traju tijekom cijele godine i za mnoge obitelji znače mnogo više od samih aktivnosti. One su prostor sigurnosti, prihvaćanja i mjesto u kojem djeca i mladi mogu biti ono što jesu.

O toj posebnoj atmosferi razgovarala sam sa Sonjom Majer, predsjednicom Udruge za Down sindrom DNŽ, čije riječi najbolje opisuju zašto ove radionice imaju tako važno mjesto u životima onih koji u njima sudjeluju.

Mjesto gdje djeca mogu biti potpuno svoja

„Za nas roditelje i za našu djecu, odnosno mlade iz naše udruge, kreativne radionice nisu samo nešto što se događa povremeno ili samo u blagdansko vrijeme. One su puno više od toga“, kaže Sonja Majer.
„To je prostor u kojem naša djeca mogu biti potpuno svoja. Mjesto gdje ih se ne uspoređuje, ne požuruje i gdje se svaki njihov, pa i najmanji napredak vidi, osjeti i – slavi.“

Kroz godine su radionice postale stalna točka sigurnosti i pripadnosti. Prostor u koji se dolazi bez straha, s veseljem i osmijehom.

Ako bi se cijela priča mogla opisati samo jednom emocijom, ona je jasna – veselje.
„Definitivno veselje. Ono iskreno, dječje veselje koje oni nose u sebi“, govori Sonja.
„Osjeti se čim uđu u prostoriju – kad se pozdrave, kad sjednu za stol, kad skuhaju kavu, kada počnu stvarati. Kod nas roditelja tu je ponos, ali veselje je ono što prvo ispuni prostor.“

To veselje ne treba objašnjavati – ono se jednostavno osjeti.

 Kad dijete kaže: ‘Ja to mogu’

Kreativni rad, objašnjava Sonja, ima puno dublji učinak nego što se na prvi pogled čini.
„Kada dijete vlastitim rukama izradi nešto – figuricu, božićni ukras od gline – u tom trenutku osjeti: ja to mogu. Taj osjećaj moći, uspjeha i vrijednosti ne ostaje unutar zidova radionice.“

„Dijete taj osjećaj nosi dalje kroz život. Počinje s više sigurnosti pristupati novim zadacima, više vjeruje u sebe i lakše se usudi probati nešto novo. To su mali, ali ogromni koraci za njihovo samopouzdanje.“

Radionice su istovremeno i prirodno mjesto učenja socijalnih vještina.
„Dok rade zajedno, oni razgovaraju, smiju se, pitaju jedni druge za pomoć, ohrabruju se i pomažu. Tako se rađaju prijateljstva“, ističe Sonja.

„Ono što je najvažnije, stvara se snažan osjećaj pripadnosti. To je osjećaj koji im daje sigurnost i potvrdu da negdje pripadaju.“

Uspomene koje ostaju i djeci i roditeljima

Na pitanje postoji li neki poseban trenutak s radionica koji će zauvijek nositi sa sobom, Sonja ne izdvaja samo jedan. „Toliko je tih trenutaka“, kaže s osmijehom.
„Ali taj zajednički smijeh, ta pozitivna energija i njihove rečenice – to su trenuci koji nas uvijek iznova podsjete zašto ovo radimo.“

„Svaki trenutak na radionici znači rast, prijateljstvo, hrabrost i napredak. To su uspomene koje ostaju našoj djeci, ali i nama roditeljima.“

 Govoreći o važnosti šire zajednice, Sonja naglašava da promjene često počinju malim koracima.
„Važno je da ljudi prepoznaju da ove radionice nisu samo aktivnosti. To su mjesta gdje naša djeca rastu, uče, druže se i osjećaju se vrijednima.“

Podrška, kaže, može biti jednostavna i vrlo konkretna – dolazak na dane otvorenih vrata, dijeljenje informacija, sudjelovanje u humanitarnim akcijama.
„Svaki takav mali gest nama šalje poruku: vidimo vas, važni ste.“

No jednako je važna i ljudska toplina.
„Riječ ohrabrenja, osmijeh, poziv našoj djeci i mladima da sudjeluju u zajedničkim projektima – sve to stvara inkluzivniju i otvoreniju zajednicu. Ako svatko da mali dio sebe, zajedno možemo napraviti velike pomake.“

Dok sam razgovarala sa Sonjom i promatrala rad radionica, postalo je jasno da se ovdje ne izrađuju samo ukrasi. Ovdje se gradi samopouzdanje, njeguje prijateljstvo i razvija osjećaj pripadnosti. Upravo zato ovakve priče treba pričati – tiho, iskreno i s puno srca – jer nas podsjećaju na ono najvažnije.