RIJEČ STRUČNJAKINJE Teško se mogu usporediti zagrebački i dubrovački Advent, ali ipak…

U usporedbi adventskih gradova često se traži pobjednik. No kad govorimo o Zagrebu i Dubrovniku, čini se da je to unaprijed izgubljena bitka – jer ova dva adventa zapravo ne igraju istu igru. Upravo tako ih doživljava i Irina Brajčić, koju smo sreli u Zagrebu i s kojom smo razgovarali o gastroponudi, atmosferi, tradiciji i inovaciji, ali i onome što advent uopće čini posebnim.

Zagreb, kaže, nije bez razloga već godinama u samom europskom vrhu.

„Zagreb nije bez razloga proglašen najljepšim i najboljim adventskim gradom u Europi. To je ta dobra vibra – kao da grad dobije neku novu energiju, kao da se svake godine iznova rodi u ovom periodu.“

Zagreb: razigran, hrabar i gastronomski šarolik

Ono što Irini odmah upada u oči jest trud koji se vidi na gotovo svakoj kućici. Advent u Zagrebu više nije samo mjesto gdje se “nešto pojede”, nego prostor za izražavanje kulinarske ideje.

„Posebno mi je zapelo za oko to što se kućice jako trude ponuditi raznolikost i zanimljive koncepte. Osjeti se potpis chefova – trud, kreativnost, inovacija i hrabrost u kombiniranju spojivog i nespojivog.“

Zagrebački advent, prema njezinim riječima, živi od kontrasta: od street food klasika do modernih fuzija, ali bez potpunog odricanja od tradicije.

„Nisu to više samo fritule i kobasice. Ima zaista puno modernih, inovativnih jela, a gastronomska ponuda je ogromna, šarena i vrlo moderna.“

Posebno ističe činjenicu da gotovo ne postoje dvije iste kućice.

„Ono što me najviše veseli je to što je svaka kućica drukčija. Rijetko ćete naći dvije slične ponude, i to Zagrebu daje dodatnu vrijednost.“

Upravo ta razigranost i kulinarska hrabrost, smatra Irina, čine Zagreb gradom koji se stalno usuđuje iskorak dalje.

Dubrovnik: intimniji, klasičniji i vjeran provjerenim okusima

Usporedba sa Zagrebom, kaže Irina, pomalo je nezahvalna jer su u pitanju dva potpuno različita koncepta.

„Možda je čak i nerealno uspoređivati Advent u Dubrovniku i Advent u Zagrebu. Dubrovnik ima klasičniju, jednostavniju ponudu hrane, ali i jedan intimniji, tradicionalniji dojam.“

Dubrovnik se, prema njezinu mišljenju, još uvijek oslanja na okuse koji su poznati i sigurni, što mnogima upravo i jest čar.

„Mislim da se Dubrovčani još drže provjerenih okusa, i to ima svoju posebnu težinu. Taj advent ima toplinu i neku mirniju atmosferu.“

Ipak, pomaci prema inovaciji su vidljivi – i itekako dobrodošli.

„Ove godine posebno su mi zapeli za oko na Trgu oružja, gdje se vidi da su krenuli s blagim inovacijama – baosi, tacosi… To mi je fantastično jer pokazuje da se ide korak dalje, a da se ne gubi duh adventa.“

Jela koja se pamte

Kad je riječ o konkretnim preporukama, Irina priznaje da je to uvijek nezahvalno jer su ukusi individualni, ali neka su jela ostavila snažan dojam.

„Ako govorim iz svog osobnog kuta, u Zagrebu me apsolutno oduševio burger chefa Ivana Pažanina. Deset kroz deset, sto kroz deset – savršenstvo. Ako ste u Zagrebu, to se stvarno mora probati.“

U Dubrovniku je veseli upravo taj lagani zaokret prema drugačijem, koji pokazuje da advent može rasti bez gubitka identiteta.

Zanimljivo je da Irina upravo u tom spoju vidi budućnost adventske gastronomije. Kada bi sama za blagdane kuhala za obitelj i prijatelje, izbor bi bio jasan.

„Definitivno bih radila buncek u modernoj izvedbi. Kiselo zelje na malo drugačiji, suvremeniji način – tradicija na moderno. Mislim da to svi žele: poznati okusi, ali da vizualno i estetski izgledaju privlačnije.“

Na kraju, ipak – nije važno gdje

I dok Zagreb fascinira inovacijom, a Dubrovnik očarava intimom i tradicijom, Irina zaključuje da su to ipak samo okviri.

„Na kraju, dragi moji, bilo da ste na adventu u Zagrebu ili u Dubrovniku – to uopće nije najvažnije. Važno je da je dobra vibra, da se dobro zabavljamo, da hrana fino miriše, da je ukusna i da se – gušta.“

Možda je upravo to i najbolja usporedba ova dva grada: različiti u pristupu, slični u onome što advent u svom najboljem izdanju uvijek donosi – zajedništvo, toplinu i dobar zalogaj u rukama dok grad blista oko nas.